312
kod svijesti, premda vec porusena zdravlja : „Moje ime pripada hi-storiji ; ona ce o meni pricati, ali o onom, sto sam na srcu nosio, o tom ne ce ona nista moci kazati“.
b)	Provizorij (1860—1867),
    Povratak ustava. Odmah poslije bitke kod Solferina upravio je car Franjo Josip na svoje narode proglas (15. jula 1859.), kojim im obeca „suvremeno poboljsanje u zakonodavstvu i upravi“, da se postigne bolja uprava i vece blagostanje svih naroda u monarhiji ; no rijeci „ustav" nije bilo u njemu. Medutim tek poslije vise mjeseci, kad su se pokazale financijalne poteskoce kao najvaznija briga, sazove car (5. marta 1860.) u Bec tako zvano „pojacano drzavno vijece“ (verstärkter Reichsrath), to jest pored stalnih carevih glavnih savjetnika (od 1851.) pozvao je car jos 38 odlicnika iz svih zemalja monarhije. Iz Hrvatske bi pozvan Ambroz Vraniczany, iz Slavonije biskup Strossmayer, a iz Dalmacije conte Frano Borelli. Vijece se sastalo pod predsjedanjem nadvojvode Rajnera 31. maja, a zakljuceno je 28. septembra. Kad se raspravljalo ,,o organizaciji drzave", izbise u njemu na povrsinu dvije struje : federalisticka i centralisticka ; ali konacno prevagnu prva (34 : 16) i stvori zakljucak, da „ojacanje i razvitak monarhije trazi, da se prizna historicko-politicki individualitet pojedinih zemalja, unutar kojega neka se razne narodnosti primjereno razvijaju i napreduju, ali u sa-vezu s potrebama i interesima cjelokupne monarhije“; to jest drzavno se vijece izjavi za neke vrsti federalizam s cen-tralnim parlamentom. Za ove rasprave zatrazi biskup Strossmayer, da se u Hrvatskoj vrati hrvatski jezik u sve urede i skole, a napose jos naglasi, da se nada, e ce se Dalmacija opet sjediniti s Hrvatskom, kako je to negda bilo, sto je onda ponovio jos i Ambroz Vraniczany. Sjutradan (26. sept.) osvrne se na to conte Borelli i rece, da doduse priznaje, da Dalmacija broji kud i kamo vise Slovena negoli Talijana, no za sjedinjenje s Hrvatskom da zasada jos nije vrijeme. Nato se dize Strossmayer i uze historickim podacima dokazivati, da je Dalmacija dio „kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije“, a sjedinjenju protivi se u Dalmaciji samo talijanska inteligencija. Ovim govorom udario je biskup osnovu hrvatskoj narodnoj stranci u Dalmaciji, dok je conte Borelli smatran zacetnikom autonornaske talijanske stranke.
    Medutim odstupi u Hrvatskoj s banske stolice neposredm na-