184
Rudolf banom njegova zeta 26 - godisnjega Tomu Erdódyja (1583—1595) na veliku radost hrvatskih staleza. Glavna briga bjese
i	njemu obrana domo vine, jer uza sve to, sto je kralj Rudolf od roka do roka produzivao primirje s Turcima, bojevi na hrvatskoj i sla-vonskoj Krajini nijesu nikad prestali. Vec u oktobru 1584. potukao je mladi ban ovecu cetu kod Slunja, a onda kod Ivanica (6. decembra 1586.). Koliko su te pobjede ohrabrile klonule Hrvate, toliko su im zadavali brige karlovacki general i njemacke krajiske cete. General naime ne htjede da se pokorava ni banu ni saboru, pace je sebi uzeo prisvajati pravo, da smije suditi hrvatskim plemicima, zatvarajuci ih i otimajuci im imanja, dok su njemacki vojnici takoder narod globili i mucili, jer nijesu dobivali redovito place iz Graca. Sabor se hrvatski tuzio zbog toga kralju i nadvojvodi u Gracu, ali sve to nije nista pomagaio. Skoro potom umre (10. jula 1590.) nadvojvoda Karlo, nasto je uprava Krajine presla na njegova sina Ferdinanda (docnijega kralja). Kako je nadvojvoda bio jos malodoban, zamjenji-vali su ga prvih godina kao regenti nadvojvoda Ernst (do 1593.) i nadvojvoda Maksimilijan (do 1596.), braca kralja Rudolfa.
    Bojevi oko Siska. Upravo tada dosao je na celo bosanskomu pasaluku (osnovanu u septembru 1580.) ratoborni Hasan Prido-j e v i c, licni prijatelj velikoga vezira Arbanasa Sinan-pase, koji je upinjao sve sile, da se prekine s kraljem Rudolfom utanaceno primirje. Mozda po njegovoj zelji provali u augustu 1591. Hasan-pasa sve do Siska, no vec iza cetiri daña vrati se suzbijen natrag. Odmah potom krene za njim ban Toma Erdódy te tom prilikom zauze svoj dje-dovski grad Moslavinu; pase ipak vise nije mogao stici. Za osvetu popali Hasan jos iste godine sav kraj oko Bozjakovine i Vrbovca, a onda zauzme grad Ripac na Uni nedaleko od Bihaca. Uto se sastade hrvatski sabor (5. januara 1592.), na kojem je stvoren zamasan za-kljucak o sveopcem zemaljskom ustanku (insurekcija) na obranu do-movine i o dovozu hrane vojsci, jer su Hasana sigurno ocekivali na proljece. I odista, pasa se dize u aprilu s namjerom, da negdje u blizini Siska, koji je grad svakako htio da osvoji, uhvati neku cvrstu tocku za podlogu svojih daljih ratnih pothvata u Hrvatskoj. Tako nastade utvrda P e t r i n j a nedaleko Kupe na istoimenom potoku. Odmah poslije toga vrati se natrag i podsjedne B i h a c, koji mu se deveti dan predade (9. juna 1592.), a s njime i posljednji bedem Hrvatske na jugu. Odsada tekla je obrambena linija od Ogulina kroz Karlovac uz Kupu do Siska. Poslije pada Bihaca Hasan-pasa podsjedne