Uvod.
Glavní izvori i djela o hrvatskoj povijesti.
povijesti uopce. Povijest je znanost o d o g a-dajima i promjenama medu ljudima. No ona se ne obazire na sve dogadaje i na sve promjene ljudske, vec jedino na one, koji imadu historijsku vaznost ili ih prate historijske posljedice. Historik dakle treba da iznosi samo ono, sto je historijsko i sto je od historijskoga interesa. U ta-kovom pak smislu historija se jamacno od tolikih znanosti, sto ih je duh ljudski privrijedio kroz mnoge vijekove, najvise doima srca co-vjecjega. Razlog toj pojavi lezi u tom, sto se ona bavi onim pred-metom, koji odista i moze da bude covjeku najmiliji, to jest covjekom samim. To poglavito vrijedi onda, kad je govor o proslosti pojedinih naroda, jer historija je tako reci ona neumrla dusa u njihovu na-rodnom tijelu pa im cuva trajno ime jos i tada, kad su fizicki vec izumrli. Stoga se od drevne davnine svi narodi toliko bave prouca-vanjem svoje proslosti, a i vazda se naslo ljudi, koji su je biljezili bas s nakanom, da se potomstvu sacuva uspomena na dícna djela djedova i pradjedova. Tako se zgodi, da se gotovo kod svih naroda veoma davno pojavilo pisanje povijesti: ona je ponos svega naroda, ponos seljaka i velikasa, pace u svako se doba poznavanje proslosti tijesno vézalo uz pojam ozbiljnoga patriotizma. I odista, historija ñas uci upoznavati velike politicke istine, sto vrijede za sve narode i za sva vremena. Narocito je u novije doba, vise negó ikad prije, duh ljudski spoznao njezinu golemu vrijednost pa je stoga stavlja u prve redove u pitanju moderne obrazovanosti. Historija nam naime u prvom redu prosiruje u velikoj mjeri dusevni pogled, jer tele po njoj postaje jasna sama sadasnjost s mnostvom njenih dogadaja i gomilom ideja, njenih raznovrsnih zahtjeva i brojnih potreba. Historija nam ostri smisao za golu realnost, obogacuje nazore nase o zivotu, omogucuje nam toeno poznavanje ljudi, pokazuje snagu idejá, kao i vaznost krepkoga individua u cjelini bilo narodnoj bilo ljudskoj. Samo historija nam podaje razumijevanja za onu cudesnu cjelinu, sto je nazi-vamo socijalnim organizmom. Ona ñas uci, kako i u razvitku ovoga organizma svaki uzrok prate neumoljivom nuzdom njegove posljedice, koje potom opet postaju novím uzrocima. Ona nam otkriva nerazre-