179
zagrebackoga Jurja Draskovica i Franju Frankapana Slunjskoga, koje zajednicki hrvatsko-slavonski sabor (21. sep-tembra 1567.) veoma svecano i radosno pozdravi. Ali nove su banove cekali teski zadaci i kusnje na sve strane. Nezadovoljna s neznatna prihoda od slavonske dace ugarska je komora (sa sijelom u Pozunu) svjetovala kralja, da dokine neke dosadasnje privilegije hrvatskoga plemstva, to jest, da i krajevi preko Kupe (tada zvani Hrvatska) placaju ratnu dacu (dica), ma da ih je od toga oslobodio jos kralj Vladislav II.; a isto tako da unatoc starim pravima i obicajima placaju diku u Slavoniji banovac, protonotar, podzupani i plemicki suci, kao i kaptol zagrebacki, koji je od 1544. upotrebljavao oprosteni porez za gradnju i utvrdenje nove utvrde Siska; a tako i preostaci krize-vacke zupanije. Medutim kad stupise Maksimilijanovi povjerenici pred hrvatsko-slavonski sabor s ovim kraljevim predlozima, stalezi ih od-bise s pozivom na svoje stare privilegije i stvore u tom smislu za-kljucke (articuli), koje poslase Maksimilijanu u Bee s molbom, da ih potvrdi. Sada svjetova i opet ugarska komora kralja, da tih zaklju-caka ne potvrdi, pace da ih prema njezinu predlogu p r o m i j e n i i ovako promijenjene poslje u Zagreb. Zbog toga zavlada potajnim djelovanjem ugarske komore napetost izmedu kralja i hrvatskih staleza, koja potraja vise godina, ali konacno stalezi ipak djelomicno udovolje kraljevim predlozima. Pored toga jos je banove zaokupila obrana zemlje, kojoj se posvetise tolikim marom, da su „granice kraljevina (Hrvatske i Slavonije) sacuvali netaknute — kako kaze o njima sabor hrvatski 1572. — i da nijesu za svoga banovanja nijedan kastel niti ma koju ne-znatnu tvrdinju dopustili osvojiti Turcima, vec su sve najbolje odrzali.“ Za nagradu i priznanje dobi ban Draskovic u upravu grad Tra-koscan (1569), koji je docnije kralj Rudolf zauvijek darovao ovoj porodici (1585). No mladi je Frankapan Slunjski nenadano umr'o (2. decembra 1572. u Varazdinu) na najvecu tugu kraljevstva hrvatskoga; s njime je izumrlo koljeno Slunjskih Frankapana. Odsada ba-novao je biskup Juraj Draskovic sam kroz dvije godine.
    Seljacka buna. Starim se nevoljama na Krajini pridruzi nova, kadno bukne pocetkom 1573. seljacka buna u krajevima oko Susjedgrada i Stubice. Taj su kobni dogadaj izazvali u prvom redu susjedgradski vlastelin Franjo T a h i, covjek silovit, ohol i lakom, a onda bijedni zivot seljaka, o kojima izvijesti ostrogonski nadbiskup Antun Vrancic kralja Maksimilijana, da ,,s njima u Hrvatskoj gore postupaju gospoda, nego li s marvom“. No ustanak nije naglo buknuo,