12
koje je dulje potrajalo od sviju ostalih zajedno, i novije ili neolitsko razdoblje ; prijelaz na broncano doba cini b a k r e n o, ali je ono ipak blize neolitskomu, nego li broncanomu, dok se zeljezno doba razdvaja na starije ili halstatsko i na mlade ili latensko. No ova doba ne valja shvacati kao da su se po citavoj Zemlji zapo-cela i zavrsila u isto vrijeme, jer u nekim naprednijim stranama, poglavito na Istoku (tako u Egiptu i Mezopotamiji), vec je covje-canstvo odavno poznavalo kovine, dok je u drugim sjevernijim i udaljenijim krajevima negdje jos evalo neolitsko, a negdje jos uvijek prevladavalo paleolitsko doba. To je dakle upravo tako, kao sto je primjerice s grckom ili rimskom knjizevnoscu, koja je vec davno ocvaia u svojoj domovini, a da istodobno, kazimo, Sloveni i Germani jos ni pisma nijesu poznavali, sta vise, i dandanas ima nekih divljackih plemena, ponajvise u Australiji, koja jos uvijek zive u kameno doba. Ova dakle razdioba u tri doba nije toliko kronoloska, koliko karak-ierise izvjesni kulturni stepen ljudski.
    U starije paleolitsko doba hranio se covjek, ziveci bijedno u omanjim skupinama, poglavito od 1 o v a, koji mu je bio glavnim zanimanjem, a onda i od ribanja. Svoje je boraviste kao nomad vazda mijenjao trazeci hrane i zaklonista ispred divlje zvjeradi i nepogodà vremena, bilo pod krosnjastim deblom, bilo u pecinama (spiljama), Obradivanja tla, domacih zivotinja i glinenih posuda jos nije poznavao, i jedino orude bili su mu isprva drvo i kamen, ponajvise kremen, od kojega je otkidao, odlamao i odbijao manje komade, da se njima posluzi, ali izglacati ih jos nije znao. Tek u mlade paleolitsko doba covjek je naucio, da se posluzi i zivotinjskim kostima i rogovima kao podesnim orudem, pace i za nakit. Medu najznatnija paleolitska nalazista u Evropi ubraja se naseobina paleo-litskoga covjeka starijega razdoblja kod danasnje Krapine u hrvatskom Zagorju, gdje se uz preostatke covjecjega kostura bar od deset individua razne starosti naslo i golemo mnostvo kosti raznih diluvijalnih zivotinja i primitivnoga kamenoga oruda.
    Neolitsko doba otvora neprekidni slijed ljudske kulture do danas. Sada covjek nije vise jedino nomadski lovac i ribar, nego je sebi priblizio neke korisne zivotinje i biljke, to jest on je postao stocar i ratar. To ga je navelo, da je uzeo sebi stvarati stalna naselja, naime veca ili manja selista gradeci ponajradije — buduci da bez vode nije mogao zivjeti — po dolinama uz rijeke i potoke te uz jezera i more svoje kolibice povrh okruglasto iskopanih jama.