5
    Mnogo je vazniji pisac od anonimnoga barskoga svecenika arhi-djakon spljetske crkve Toma (f 1268.). On je napisao malo pred smrt pod natpisom ,,H istoria Salonitan a“1 povijest svoje crkve od rimskih vremena, zacinivsi je obilno opce politickim i svojim licnim dozivljajima, ali je kod toga kao voda „latinske“ (talijanaske) stranke spram Hrvata cesto nazloban, tendenciozan i pristran. Uza sve ove mane Toma je ipak najodlicniji i najznatniji dalmatinski sre-dovjecni pisac, a narocitu vaznost ima u njegovu djelu ono, sto go-vori o vremenu spljetskoga nadbiskupa Lovre u doba hrvatskih kra-ljeva Petra Kresimira IV. (1058—1073), Slavica (1073—1075) i Dmitra Zvonimira (1076—1089), te ono o tatarskoj najezdi za vla-danja kralja Bele III. (IV.) (1242). U XIV. vijeku cvao je najodlicniji mletacki ljetopisac duzd Andrija Dandolo (f 1354), koji donosi u svom djelu „Chronicon Venetum“ osobito znatnihpo-dataka, redovito na osnovi pouzdanih izvora mletackoga arhiva o mletacko-hrvatskim odnosima do godine 1280.,” a u XV. najodlicniji ugarski ljetopisac srednjega vijeka Ivan Thuróczy od Szentmihàlya (t 1490.), kojega „Chronica Hun gar or u m“ (stampana prvi put u Brnu 1488.) ima poglavitu vaznost za XIV. i XV. vijek.5 Osobito je dragocjen opis podsade Sigeta godine 1566., sto ga je napisao hrvatskim jezikom (cakavskim narjecjem) neki oce-vidac, po svoj prilici tajnik Nikole Zrinskoga Franjo C r n k o4 ; to je prvi opsezniji historijski opis napisan na hrvatskom jeziku, a odli-kuje se zivahnoscu i historijskom vjernoscu. Nesto kasnije sastavio je zagrebacki kanonik, poslije zupnik varazdinski, Antun Vramec 1587.) prvo hrvatsko (kajkavskim narjecjem) stampano histo-rijsko djelo „Kronika", koja ima nekih dobrih podataka za XVI. vijek.5 Kao historik sve je starije ugarske i hrvatske pisce natkrilio Nikola Istvànffy (f 1615. u Vinici u hrvatskom Zagorju), ugarski propalatin i slavonski velikas, a kao takav i clan hrvatskoga sabora. Njegovo djelo obuhvata vrijeme od 1490. do 1606. i odlikuje se biranom latinstinom i velikim pozaavanjem dogadaja, o kojima govori, a narocito od druge polovice XVI. vijeka dalje.6
     1	Thomas archidiaconus, Historia Salonitana. Izdao Racki, Zagreb 1894., medu izdanjima „Jugoslavenske akademije“.
2	Jedino izdanje jos uvíjek Muratorí, Scriptores rerura Italicarum, vol.
XII. Milano 1728.
s Najpristupacnije izdanje jest Schwandtner, Scriptores rerum Hungari-
carum, vol. I. Bec 1747., str. 39.—291.
* K i d r i c, Oblega Sigeta v sodobnem hrvaskem opisu. Maribor 1912. (u ,,Ca-
sopisu za zgodovino in narodopisje“, let. VIII.). Do nedavno jos bio je poznat samo
suvremeni latinski (i njemacki) prijevod.
     9	Vramec, Kronika vezda znovic spravljena kratka slovenskim jezikom. Ljubljana 1578. Ponovo izdana s veoma vaznim uvodom Vjekoslava Klaiéa u izdanjima „Jugoslavenske akademije“, Zagreb 1908.
     e Istvánffy, Historiarum de rebus Hungaricis libri XXXIV., izdano vise puta, prví put u Kolnu 1622.