87
Manuila na posljednji odlucni rat, u kojem Bizantinci konacno za-vladase 1167. Srijemom, Bosnom, Hrvatskom rijeci Krki na jug i Dalmacijom, osim Zadra i otokà, koji bijahu u mletackoj vlasti.
    Na celu uprave u bizantinskoj Hrvatskoj stajao je carev rodak Konstantin („sebastos = princ), a postupao je veoma blago sa svojim podanicima, stedeci im imutak i vjeru katolicku. Medutim rodi se caru Manuilu sin ’Aleksije, nasto je car hercega Belu ne samo skinuo s dostojanstva prijestolonasljednika, vec i razvrgao njegove zaruke s Marijom, ozenivsi ga Agnezom, kcerkom antiohijskoga kneza.
    Bela II. (Ili) (1172—11%). Kad malo zatim iznenada umre Stje-pan IV. (III.), otpremi car hercega u Ugarsku, gdje kao Bela II. (III.) (1172—1196) naslijedi krunu vladajuci u Ugarskoj i Hrvatskoj od Drave do Krke (bez Srijema), jer vlast bizantinska potrajala je u preostalim hrvatskim zemljama sve do godine 1180., kada je umr'o (24. septembra) siini car Manuil, a s njime utrnula i moc Bizanta.
III.
Bela II. (III.), Emerik i Andrija I. (II.).
(1180-1235).
     Bela II. (III.) i njegova politika. Smrcu cara Manuila nije samo prestalo bizantinsko vladanje u Srijemu, juznoj Hrvatskoj i Dalmaciji, nego se tekar odsada unaprijed stalno i trajno utvrdi hrvatsko-ugarski drzavni savez, kako je ureden 1102. za Kolomana. U svezi s time dade Bela II. (III.) svoga starijega sina E m e r i k a jos za svoga zi-vota okruniti uz ugarskoga napose jo§iza hrvatsko-dal-matinskoga kralja predavsi mu podjedno svu kraljevinu Hr-vatsku od Drave do mora u samostalnu upravu1 ; dok se u Bosni i nadalje odrza jos od cara Manuila postavljeni ban K u 1 i n (otprilike od 1170. do 1204.) kao vazal Belin, pace i srpski veliki zupan Stjepan Nemanja priblizi se u prvi kraj ugarskomu dvoru kao stari njegov politicki saveznik. Ali kad zavladase u bizantinskom carstvu poslije Manuilove smrti teski neredi, koji upropastise drzavu, a balkanskim narodima, narocito Srbima i Bugarima, omogucise pot-
      1 Stoga i datiraju u Zadru 5. jula 1194.: „regnante . . . Bela ... et Henri co filio eius bis coronato Dalmatiam et Croaciam feliciter gubernante“, a 9. jula 1194. : „regnante ... Bela ... et Almerico filius (!) eius super Dalmatiam et Chroatiam“ (oba originala u zadarskom namjesnickom arhivu : Smiciklas, Cod. dipi. II., 267, 269).