290
hrvatska vlada, kao u doba Marije Terezije, dosljedno da se Hrvatska odruzi u upravi od Ugarske. Konacno ustade protiv uvo-denja madzarskoga jezika i sam ban V 1 a s i c upravivsi na kralja (21. jan. 1840 ), malo dana prije svoje smrti, predstavku, u kojoj ga zamoli, da od Hrvatà ukloni „posve strani" madzarski jezik. Kralj Ferdinand odista je i udovoljio molbi Hrvatà, pa je otpisom na sabor (od 5. maja 1840.) otklonio potvrdu zakljucka o uvodenju madzarskoga jezika u Hrvatskoj poslije deset godina (to jest od 1850. dalje).
    Medutim je sabor pozunski kusao da zada nove rane hrvatskim pravima, jer su sve njegove modèrne reforme isle za tim, da una-prijede madzarski jezik ili madzarsku drzavnu ideju. Zbog toga su se nasli Hrvati prinudeni, da se bore za konzervativno stajaliste. Tako su se oni digli protiv potpuna otkupa seljaka, bojeci se, da ce to biti ,,na propast i plemstvu i seljastvu, koje ce zapasti u lihvarske ruke", a stalno se opirahu podjeljenju gradanskoga prava protestan-tima u Hrvatskoj. S druge su pak strane morali braniti pravo Hr-vatske na Slavoniju, koju su Madzari uzeli vec racunati kao teritorij, koji izravno pripada Ugarskoj, a konacno i stoljetno pravo, da Hrvatska placa p o 1 o v i c u vojnoga poreza (media dica), sto ga placa Ugarska od jedne porte,1 jer su madzarski stalezi isli za tim, da i u tomu izjednace Hrvatsku s Ugarskom. Ali snazni istup hrvatskih poslanika osujeti i taj put sva nastojanja Madzarà; jedino u pitanju oslobodenja seljaka (naime u pitanju njihova otkupa) nijesu uspjeli, buduci da je saborski zakljucak dobio kraljevu sankciju. Kad se potom sastao hrvatski sabor (u Zagrebu 10. aug. 1840.) pod pred-sjedanjem banova zamjenika'2 zagrebackoga biskupa Haulika, primi punim zadovoljstvom na znanje izvjestaj svojih poslanika, a onda zakljuci (cl. XXIV.), neka se zamoli kralj, „da se u kr. zagrebackoj akademiji i po svim gimnazijama urede katedre cistoga narodnoga jezika (stokavstine)“, jer stalezi sma-traju duznoscu svojom, „da i nas jezik sto vecma uzgojimo, da se tako istakne tip nase narodnosti". Ovo je prvi saborski zakljucak od vijekova stvoren u korist procvata hrvatskoga jezika, a svjedoci, e je ideja narodnoga preporoda vec toliko uznapredovala, da je uhvatila cvrsta korijena u saboru medu hrvatskim stalezima. Duh, koji je provijavao hrvatski sabor,
      1	Gl. o tom gore str. 163.
2	Ban Franjo Vlasic umr'o je 16. maja 1840; pokopan je u crkvi. sv. Katarine.