26
zivjeli su slobodno ne trpeci nad sobom vladalacke vlasti, pa stoga i nijesu imali organiziranih drzava. Osnovica drustvenoga zivota bjese im r o d, p o r o d i c a, zacijelo nesto slicno onome, sto se danas nazivlje zadruzni dom ili zadruga, u kojoj su bili okupljeni ljudi vezani najtjesnjim krvnim srodstvom. Rodom, odnosna zadruznim domom, upravljao je domacin, obicno najstariji, a svakako najrazboritiji medu svima, koga su ostali budi priznali budi odredili za to izmedu sebe. Glavno dobro i imutak roda bjese blago ili stoka po pasnjacima, kojom se kupovalo i prodavaio kao posredujucom vrednotom. Sasvim je dakle i prirodno, da je pohlepa za umnaza-njem ovoga blaga zacijelo cesto davala povoda sukobima ne samo medu susjedima, nego i medu plemenima, jer se potroseno blago dalo najbrze i najlakse nadopuniti plijenom, Mnogo manje od blaga (stoke) vrijedila je u praslovensko doba zemlja, koje je toliko bilo, da je svaki rod i svako pleme mogio sebi uzeti koliko je mogio uzorati ralom i plugom sijuci sve glavnije vrsti zita, od kojih se pravio hljeb i varila kasa. Stoga medu starim Juznim Slovenima i nije mogio da bude ni velikoga bogatstva ni velike sirotinje : onoga,, koji nije htio da radi i slusa, izgonili bi iz doma ili roda, a ti prò-gnanici kao da bijahu jedina sirotinja, zvana h u d i, sto je znacilo i siromaha i nevaljalca. Dalja posljedica porodicnoga zivota bjese bujno razvijeni domaci zivot i visoka moralnost, ali odatle i ta rdava strana, da u Juznih Slovena nije bilo licne inicijative i pregnuca, sto je docnije, kad je trebalo obrazovati drzavnih organizacija, stetno dje-lovalo. Jos je jedna posljedica : medu Juznim Slovenima nije bilo staleskih razlika, oni bijahu svi medu sobom jednaki, dakle su zivjeli u demokraciji, znak, da kod njih nitko nije mogao (bar u vri-jeme mira) doci do vlasti, do monarhije, ocito poradi prejakoga ot-pora drugih.
    Kad bi se rod prekomjerno umnozio, jedan bi se dio odvojio i podigao nov dom negdje u okolini staroga, s kojim ne bi prekidao sveza. Vise takih novih domova stvaralo bi vasi ili seia, u kojima su kuce vazda bile razdaleko jedna od druge, svaka usred svoje zemlje. Ovakovo selo naseljeno domovima, srodnima po krvi, smatralo se kao jedno bratstvo, a njime je upravljao kao starjesina c e 1 n i k, kojega bi svi domacini priznali ili odabrali izmedu sebe. Bratstvo imalo je zajednicko prezime, obicno po pradjedu onoga roda, iz kojega je poteklo, zajednicko groblje, zajednicki zrtvenik, pa i suine. Steta, sramota ili uvreda nanesena jednomu clanu bratstva,