324
Kad je poslije pada Schmerlingova car povukao centralisticki febru-arski patent, okrenula je situacija za Madzare vec mnogo povoljnije, kako je jasno pokazao tecaj ugarskoga sabora od 1865.—1866., koji je otvorio sam car. Tada bijase Deák u zastupnickoj kuci neo-graniceni gospodar saborske vecine ; naime od 315 zastupnika 188 ih se slozilo u „Deàkovu stranku", dok se ostalih 127 zastupnika razdijeli na tri stranke. I na tom je saboru Deák izradio adresu (prihvacenu 26. febr. 1866.), a onda je stavio prijedlog, da se izabere odbor od 67 clanova sabora, koji ima sastaviti prijedlog ili osnovu ,,o uredenju zajednickih posala s Austrijom“, to jest ustanoviti uvjete nagodbe. Deák je taj prijedlog iznio uoci talijansko-pruskoga rata, racunajuci kao politicar ovako : madzarski narod mora tocno odrediti potankosti nagodbenoga programa jos p r i j e, negoli rat bude odlucen, da se dvor ne uzmogne docnije u slucaju poraza pozivati na to, da se Madzari hoce da okoriste teskim polozajem njegovim, a u drugu ruku opet da dvor u slucaju pobjede zna, sto Madzari hoce. I odista nagodbeni prijedlog ovoga odbora 67-morice bjese gotov i javnosti predan 25. juna. Trebalo se zuriti, jer je dan prije austrijska vojska pobijedila Talijane kod Custozze. Tek sto je o tom stigao brzojav u. Bec, potpisa car jos isti dan rjesenje, kojim se ugarski sabor odgada „na neizvjesno vrijeme“. U zastupnickoj kuci procitan je reskript 26. juna, a onda bi prihvacen Deàkov prijedlog i stvoren zakljucak. da ce se zastupnicka kuca nepromijenjeno drzati nacela oznacenih u svojim adresama, a nada se, „da ce se ustat zemlje u potpunom integritetu sto prije uspostaviti“.
    Rat s Pruskom svrsio se doskora njezinom pobjedom kod Kra-ljicina Gradea (ili Sadove) u Ceskoj (3. jula 1866.). Car Franjo Josip morao je nato sklopiti u Pragu mir (23. aug.), kojim je izgubio u korist Italije Veneciju i bio prinuden, da se odrece svakoga uplitanja i utjecanja u poslove Njemacke, koje je vodstvo preslo na Prusku i na dinastiju Hohenzollern. U metezu, sto ga je prouzrocio poraz kod Kraljicina Gradea, obrati se car Franjo Josip izravno na Deàka po-rucivsi mu po jednoj privatnoj licnosti (17. juna), da zeli s njime govoriti. Deák je odmah drugi dan posao u Bec i bi primljen od cara u audijenciju 19. jula. Tom prilikom rece Deák caru, da je madzarski narod ve è oznacio uvjete nagodbe, pa ni sada ne trazi vise;, ujedno je izjavio, e je nuzno, da se odmah poslije sklopljena mira sastane ugarski sabor. Na pitanje carevo, bi li on bio voljan sastavitfe vladu, odgovori Deák odlucno, da ne ce, i preporuci grofa Julija.