201 Cakovca. Nato povjeri (3. marta 1670.) Leopold „privremeno bansku sluzbu" grofu Nikoli Erdòdyju, koji bjese licni protivnik Petra Zrinskoga, za vojnicke poslove, a biskupu Martinu Borkovicu za sudbene. Ali kad se 17. aprila 1670. sastao sabor u Zagrebu, za-mole stalezi kralja, da imenuje Nikolu Erdòdyja banom. U isto je vrijeme karlovacki generai IvanHerberstein nagovarao hrvatsko plemstvo, da se odcijepi od Ugarske i zatrazi sjedinjenje s austrijskim nasljednim zemljama; no velika ga vecina odbije. Medutim odgovori Leopold hrvatskom saboru, da je podjeljenje banske casti jos za neko vrijeme obustavio, a tek 1674. imenovao je Nikolu Erdòdyja banske casti namjesnikom s punom vlasti. Uza sve to stalezi se po-novo obracahu na kralja, da bi obnovio bansku cast i vlast u punom opsegu. Tek 10. aprila 1680, bi konacno Nikola Erdódy imenovan pravim banom i na hrvatskom saboru svecano instaliran. Za njegova banovanja buknuo je drugi veliki turski rat, kojim zace oslobodenje hrvatskih zemalja od turskoga gospodstva. VI. Tursko vladanje i rat za oslobodenje. (1683—1699.) Dok je manji dio Hrvatà dospio pod prevlast njémacku, najveci ih je broj vec vise od podrug vijeka stenjao pod osmanlijskim jarmom. Prije negoli stanemo govoriti o velikom ratu, za kojega se Hrvati djelomicno oslobodise, treba da se upoznamo s vladanjem turskim pò hrvatskim zemljama. Opca karakteristika. Poznato je, da je stari turski ustav mjesa-vina neke cudne drustvene jednakosti, dakle demokracije, i najstras-nijega despotizma. Svi su Turci naime jednaki po vjeri, pred zakonom i u obicajima. I najsiromasniji covjek mogao je postati veliki vezir. Kod njih ne odlucuje porod (kao u onovremenoj zapadnoj Evropi), nego sreca, sposobnost i spretnost pojedinca, pace u XVI. i XVII. vijeku nije kod njih bilo jos ni porodicnih imena, uz koja bi se mogia nadovezati obiteljska tradicija. Svagdje, kud je Turcin dosao kao osvajac, morale su prestati stare uredbe, staro pravo i obaveze. Bivsi velikas postao je bas tako podanik, kao i njegov nedavni kmet. Samo Bosna cini u tom izuzetak, jer je njezino bivse bogomilsko plemstvo, a od cesti i katolicko, prijelazom na islam pridrzalo svoje posjede, a time i svoj iznimni drustveni polozaj. Na taj se nacin dakle zgodi, da se je u Bosni ili u bosanskom pasaluku zaceo nov zivot,