240
u svojem djelu »Oporuka u statutu korciulanskom i spljetskom« i Suflaj u svojoj raspravi »Die dalmatinische Privaturkunde«.11 Spevec je iznio slavenski utjecaj u korculanskom statutu u pogledu nasljednog prava. Ta Spevèeva razlaganja prihvaca Suflaj, a poziva se vec prije i na Reutzovo mnijenje o slavenskim elementima u statutu. Suflaj iznosi kao slavenski obiòaj takoder odredbu korcu-lanskog statuta, sadrzanu u poglavlju XIV., prema kojoj se moie sa dva prikladna svjedoka dokazati krivotvorenost isprave; slavenski utjecaj bi bio u tome, sto se svjedocima daje veca dokazna moé negoli samoj ispravi. Suflaj istiie dalje slicSnost jedne odredbe kor-¿ulanskog statuta s jednom odredbom iz Widova lombardskog zakona, i to ovim rije&ma: »TeSke su kazne odredene vec u naj-starijem statutu Korcule protiv krivotvoritelja »cartulae«: gubitak desne ruke pisara, gubitak svih prava i velika novcana globa za producenta, sto zvucii kao jedna uspomena na lombardijski Widov zakon.«12
     Zanimljiva je konstatacija Marka Kostrencica o postanku pomorskih ustanova u korculanskom i trogirskom statutu. On u svojoj raspravi »Pomorsko pravo u statutima primorskih nasih gradova i otoka«18 istice sa gledista pomorskog prava dvije grupe statuta — sjevernu i juznu, i to s obzirom na njihovu stilizaciju (quoad ad stilum). U sjevernu grupu ubraja statute Zadra, Splita, Skradina, Krka, Raba, Paga i Sibenika, a u juznu grupu statute Dubrovnika, Hvara i Kotora. Sto se tice stilizacije, veli Kostrencic, mogu se svi statuti sjeverne grupe svesti na mletacki pomorski statut Statuta navium ili capituiare nauticum od g. 1255., a oni juine grupe na dubrovacki statut. O trogirskom i korculanskom statutu kaie on ovo: »Statuti, koji imadu tek jednu dvije ustanove pomorskog prava, tako na pr. statut trogirski ili korculanski nijesu se za ove svoje mrsave ustanove ugledali ni u koji statut, vec su redi-govali ono, sto su smatrali nuznim sami i samostalno. Naglasujemo ipak, da se ovim ustanovama i ne rjesavaju partije pomorskog prava veceg zamasaja, vec vise lokalne naravi, a to je bilo lako stilizovati. Stoga i ne mozemo smatrati, da ovi statuti ¿ine iznimku u onoj
      11	Op. cit. p. 131—133.
      12	Wido (M. G. LL. IV, 562) . .. manum propriam amittat et ostensor ipsius post rerum amissionem Widrigeld suum componat. Biljeska Suflajeva.
11	Izasla u Mjeseéniku hrvatskog pravmikog drustva g. 1914 br 10, 11,
12 i g. 19x5 br. 5 ¡6.