IO 7
a kad se Dubrovnik podvrgao njegovoj vrhovnoj vlasti, onda su i Dubrovéani osjetili posljedice toga neprijateljstva. Tada je vladao Srbijom sin Stefana Dusana, Stefan Uros IV., veoma slab vladar. Za vrijeme njegova vladanja preotese maha po carstvu mocni na-mjesnici i velikasi. Jedan je od tih bio siloviti knez Vojislav Voj-novic, namjesnik Konavala, Trebinja, Gacka, Drine, Sjenice i t. d. On je bio dubrovacki susjed, a car mu je Uros dao titul i zahumskog kneza. On je veó g. 1358. stao uznemirivati Dubrovcane isticuci svoje pravo na Ston kao glavno mjesto Zahumlja. Medu njirna je bilo razmirica i kroz g. 1359. i 1360., no osobito je zestoka borba poéela g. 1361., kad je kralj Ludovik ponovo stao spremati vojsku protiv Srbije. Dakako i sad je Ston najvise ugrozen. Dubrovcani traze i dobivaju pomoc od hrvatskog bana, koji im 'saij-e pomocnu vojsku u Ston. Eto za vrijeme ovih borba Dubrovcani salju 7. listo-pada g. 1361. poslanika Laurencija de Bodaza, da trazi od Korcu-lana pomoc od 50 ljudi za vojsku, koja ce ici na obranu Stona; oni ce ici na trosak republike, a imaju biti ustupljeni do 15. listopada. Dakle eto, ovom se prigodom poziva Dubrovnik na staro prijatelj-stvo i na zajednicko podloznistvo ugarsko-brvatskom kralju.13 Nije nam poznato, da li su Korculani poslali tu pomoc. God. 1362. doslo je napokon do mira izmedu Vojnovica i Dubrovcana.14 Petnaest godina kasnije postupaju Dubrovcani neprijateljski, valjada u svrhu kakve trgovacke represalije, protiv jedne korculanske lade. Imamo instrukciju od 2. travnja g. 137s., upravljenu »Unuce de Matessa«, dubrovaékom sindiku u Drijevu, u kojoj se on potanko izvjeicuje, kako ima sa dubrovackom flotom, koja ce stignuti tamo, navaliti na dvije korculanske i kotorske lade, koje krcaju zito u Drijevu; ta navala ima biti, kad se napune zitom, a treba ih uhvatiti i poslati u Dubrovnik. To spomenusmo mimogred, da se vidi, kako barem g. 137J. nije bio Dubrovnik u dobrim odnosajima s Korculom.15
     Knezovi Korèule u doba Ludovika. Poslije zadarskog mira dao se je Ludovik na uredivanje prilika u Dalmaciji. Imao je medu ostalim obnoviti hrvatsku mornaricu, a tom se mislju on vec bavio
      13	Gelcich-Thaloczy: Diplomatarium relationum reipublice Ragusanae cum regno Hungarie p. 33; Monumenta Ragusina III, p. 128; Codex diplomaticus
XIII p. 180; Tadic: Pisma i uputstva dubiovacke republike I. p. 69.
      M O ovim borbama pise Jirecek-Radonic: Istorija Srba I. p. 312—313 i opSirnije Gruber: op. cit. (Rad Jug. akademije 166 i 168 passim).
     16 Monumenta ragusina IV, p. 146—147; Tadic: op. cit. p. 302—303; Codex diplomaticus (Jug. akademija) XV p. 114—115.