337
a istog je formata kao i latinski misal.59 Taj odlomak sadrzava gotovo cijelu sluzbu za posvecenje vode na Vodokrscc. Latinski misal skupa s tim odlomkom dospio je u budimpestanski muzej. U njemu se uz latinski tekst nalaze i 53 hrvatske glose. Sada se drzi, da sam misal, hrvatske glose i odlomak lekcionara pripadaju
XIV.	vijeku. Takoder se drzi, da je taj misal tek kasnije prenesen iz Zadra u Korculu, i to najranije krajem XV. vijeka.
     F.	Mencik priopcuje u Jagicevu Archiv fiir slavische Philo-logie,60 da se u beckoj dvorskoj knjiznici u Becu nalazi jedan rukopis iz XV. vijeka, a u kojem se na 38. listu nalaze i dvije malene crkvene hrvatske pjesme, od kojih je jedna pjesma Majci Bozjoj, a druga je poznata bozicna: U sej vrime godiSca; pjesme su pisane latinicom. Na straznjem listu korica stoji napisano rukom: »Iste liber pertinet ad locum Corfulae, concessus ad usum fratris Lodovici de Corfula per vicarium provinciae tunc temporis fra-trem Bernardium ex Arbo.« Prema toj biljesci vidi se, da se rukopis negda nalazio u KorCuli kao vlasnost fratra Ludovika Korcfulanina. Stoga i veli Mencik: »Obadvije (pjesme), kao takoder i sam rukopis, pripadaju XV. stoljecu i bijahu vjerojatno napisane na otoku Korculi, gdje se rukopis prvobitno nalazio, mozda kao vlasniStvo franjevackog samostana.« Pjesme su pisane zapadnim ikavskim dijalektom, a talijanskom ortografijom. Mencikovu je Clanku dodao Jagic ovo nekoliko rijeci: »Pjesnicka vrijednost ovih pjesama nije dodule velika, ali zasluzuje, da se sa literarno-historickog gledista istaknu. Buduci da naime, prema tvrdnji gospodina posiljacìa, rukopis, u kom se one nalaze, nesumnjivo pripada XV. vijeku, to se oni tekstovi mogu pribrojiti k najstarijim sacuvanim primjercima dalmatinsko-hrvatskih crkvenih pjesama. Ovakove crkvene pjesme mora da su se kroz stoljeca neprekinutom uporabom u pojedinim crkvama Dalmacije prosi ri le, prije nego su se zapisale.« Dakako te
      o» Odlomak lekcionara objelodanio je i o njemu prvi pisao Franjo Radic u Glasniku bosansko-hercegovaékog zemaljskog muzeja g. 1890. Dalje su o teme pisali Jelié: op. cit. p. 31, Milan ReSetar: Primorski lekeijonari (Rad Jug. akademije 134, 136), Janos Melich: Misekonyv a XIV. szazadból (g. 1903 u XI. knjizi madzarskog ¿asopisa Magyar konyvszemle) i Franjo Fancev u raspravi LatiniÌki spomenici hrvatske crkvene knjizevnosti 14 i 15 v. i njihov odnos prema crkvenoslavenskoj knjizevnosti hrvatske glagolske crkve. Ova je rasprava izaSla kao uvod u izdanje Vatikanskog hrvatskog molitvenika i Du-brovaikog psaltira (Djela Jug. akademije knj. XXXI). Iz nje sam saznao i za rad Melichov, koji nijesam ¿itao. ReSetar, Melich i Fancev raspravljaju o vezi ovog fragmenta lekcionara s ostalim naSim primorskim lekeionarima.
      60	G. 1881 p. 267 i dalje.
Djela 36	2.Z