284
ustanovama statuta dopuSteno je bilo, da se sije¿e i izgori niska suma, privatna i opcinska, u svrhu, da se naprave lazine za sijanje zitarica. Od prihoda lazina, nastalih na opcinskom zemljiStu, opcina je do-bivala Sesti dio. Naravno je, da se niska suma kr¿ila i za prav-Ijenje vinograda. Ali zato poglavlje 84. zbirke reformacija strogo zabranjuje, da se pali borova Suma. Opcina je dopuStala sjecu Suma u svrhu nabave gradevnog i gorivog drva i pravljenja pakline, ali ta sjecia nije bila potpuno slobodna, vec su za to vazili posebni propisi. Stanovnik otoka Koriule mogao je sjeci dozvolom vlade. Odredbe o sjeci drva sa strane stranaca donekle su se mijenjale. Prema pogl. no. nove redakcije statuta stranac je morao dobiti dozvolu od velikog vijeca, ako je htio sjeci debelo drvo za gradu; ako je htio samo kupiti gradevno drvo na Koriuli, trebalo je, da mu za to dà viada dozvolu dogovorno s vijecnicima, koji se nalaze u gradu; ako je pak htio sjeci gorivo drvo, dozvolu je davala samo viada. Prema pogl. 200. zbirke reformacija zbila se kasnije neka promjena, jer za sjecu bilo koje vrste drveta morao je stranac dobiti dozvolu od velikog vijeca. Ako je stanovnik Korcule i stranac htio izvesti drvo, morao je dobiti dozvolu i od carinika, jer su za izvoz drveta i domaci i strani placali carinu. Stranac je prema poglavlju 199. zbirke reformacija placao za jednu barku »porta-turae centum sextariorum sive modiorum salis« jedan dukat (ako je barka bila veca ili manja, razmjerno tome), a stanovnik Korcule dvanaesti dio prodajne ci jene. Strogo se pazilo na to, da stranac ne bi sjekao Sumu bez dozvole. U tom se sluciaju kaznjavao, a isto tako Korculanin, koji bi ga u tom pomagao. Na orude stranca morao se utisnuti opcinski pe<iat, a svaki je otoéanin imao pravo zaplijeniti prema pogl. 93. zbirke reformacija oruzje bez pedata. Pogl. 200. zbirke reformacija odreduje, da svaka viada u poietku svoje sluzbe treba u svakom selu postaviti po ¿etiri éinovnika, koji ce paziti, da se vrSe odredbe statuta u pogledu eksploatacije sa strane stranaca. Sve ono, Sto smo dosad spomenuli o sjeii drva, ne vrijedi za ona stabla, od kojih se dobiva paklina. Njihov je izvoz bio uopce zabranjen, a postojale su posebne odredbe o prav-ljenju pakline. Paklina se mogia praviti jedino od sredine mjeseca srpnja do sredine mjeseca kolovoza, dakle samo jedan mjesec u godini, ali stabla za pravljenje pakline nijesu se smjela sjeci u sumama kraj mora. Spomenuli smo razne odredbe statuta i zbirke reformacija o Sumarstvu i drvarstvu, ali je tesko reci, da li su sve