i pi. Branko Zubacic podu kao poslanici k Ivanu Radivojevicu pod Omis.
     U traganju za izvorima pogledao sam i korculanski biskupski arhiv, koji se sada nalazi u biskupskom dvoru u Dubrovniku. Kor-culanska je biskupija osnovana g. i^oo. i trajala je sve do g. 1828., te je zatim njezin teritorij pripao dubrovackoj, pa je zato i prenesen arhiv u Dubrovnik. Nada moja, da bih mogao u njemu naci doku-menata iz vremena prije g. 1420., nije se ispunila, jer tu pocinju arhivske knjige tek od XVI. stoljeca, U jednoj arhivskoj knjizi iz prve polovice XVI. vijeka nalazi se isprava o ustanovljenju biskupije korculanske u prijepisu od g. 1511., i to je najstariji poznati mi prijepis te isprave. Nesto crkvenih spisa ostalo je ipak i dalje u Korculi te se cuvaju u arhivu zborne crkve sv. Marka. Originalnih dokumenata za moju radnju nisam tu nasao, ali spo-minjem narocito vazni rukopis Directorium episcoporum ecclesiae curzulensis, sastavljen u doba biskupa Teodora Diedo g. 1612. po njegovu nalogu; sadrzava izmedu raznih drugih stvari u prijepisu i mnoge dokumente o korculanskim crkvama, medu kojima i neke iz vremena prije g. 1420. Zupnicki arhivi raznih sela korculanskih ne sadrzavaju nista iz g. prije 1420. Bratovstina Svih Svetih u gradu Korculi, osnovana g. 1301., ima svoj vlastiti arhiv, ali medu njegovim spisima nisam nasao nista iz vremena prije g. 1420. G. 1392. osnovan je na jednom otocicu, nazvanom Otok ili Badija, franjevacki samostan, koji jos do danas postoji; pogledao sam i njegov arhiv, koji je u svoje doba lijepo uredio o. Vladislav Brusic, ne bih li u njemu nasao nesto za ovo doba. Originalnih dokumenata prije g. 1420., koji se odnose na poyijest samog samostana i Korcule uopce, tu nema nista. Postoji doduse povelja iz g. 1394., kojom im korculanska opcina dariva Otok, ali se ta nalazi u jednom kasnijem prijepisu, a izostavljen je iz nje jedan vaèni pasus. U arhivu se nalaze i dva rukopisna djela o povijesti samostana. Jedan je talijanski pod originalnim naslovom Convento dei Padri francescani nello Scoglio Badia, od nepoznata pisca, a drugi hrvatski pod naslovom (od druge ruke kasnije postavljenim) Povijesne crúce o samostanu, crkvi i otoku Badiji od g. 1392., napisan od Serafina Ivasovica, neka-dasnjeg gvardijana samostana, koji je imao kao! uzor onaj talijanski rukopis. Obadva djela napisana su dakako tek u XIX. vijeku, ali su vrlo vazna, jer na kraju donose u cjelini mnoge vazne dokumente, koji se odnose na povijest samostana, a u samom tekstu donose