134
Hrvatsku juzno od Velebita. Sa Tvrtkovom srnrcu pojavi se kod Ladislava nada, da bi mogao doci do ugarsko-hrvatskog prijestolja, i tada izda u Gaeti u juznoj Italiji listinu, kojom imenova vojvodu Hrvoja i njegova brata Vuka hrvatsko-dalmatinskim banovima, a Ivani'sa Horvata za svoga glavnog namjesnika u Ugarskoj i Hrvat-skoj. Kako vec vidjesmo, Tvrtka je naslijedio Stjepan DabiSa, koji je vladao njegovim tekovinama u Dalmaciji i Hrvatskoj sve do g. 1394. U ostaloj je Hrvatskoj vladao Zigmund, dok mu konacno ne uspije g. 1394. da zavlada citavom Hrvatskom i Dalmacijom. Sada ovim novim ustankom od g. 1397. njegova vlast bijase ponevo ugrozena, stim vise, Sto je sada i napuljski dvor poveo vrlo zivu akeiju. Poslije dakovackog ugovora bio se doduse i vojvoda Hrvoje priklonio za neko vrijeme kralju Zigmundu obecavajuci mu svoju vjernost, ali ga sad vidimo opet kao glavnog kolovodu u ovoj po-buni. Vec g. 1395. bijase umro Stjepan Dabisa, a naslijedila ga, usprkos dakovackom ugovoru, njegova udovica Jelena Gruba, po cijoj smrti g. 1398. bosanski velikasi, ne obaziruci se ni sada na dakovacki ugovor, izabrase nezakonitog sina Tvrtkova Stjepana Ostoju. Taj je kralj bio dakle pod velikim) utjecajem svojih velikasa, a ponajpace vojvode Hrvoja. Prema tome Stjepan Ostoja nije bio prijatelj budimskog dvora, vec se priklanjao napuljskome. Spome-nusmo malo prije ozivjelu akeiju ovog dvora; stim vise se napuljski dvor sada upregnuo, jer su mu se i u Italiji poboljsale prilike, te Hrvoje bi imenovan od Ladislava, uz pristajanje Stjepana Ostoje, glavnim namjesnikom u Hrvatskoj. Akcija napuljskog i bosanskog dvora jos vise ojaca, kad je g. 1401. stigla vijest, da je Zigmund zbacen s prijestolja i zarobljen od nezadovoljnih ugarskih velikasa. Sada su se donekle ponavljala vremena Stjepana Tvrtka. Napuljski dvor i njegovi prístase rade za sebe; Stjepan Ostoja i vojvoda Hrvoje pomazu doduse tu radnju, ali ipak nastojeci u prvom redu, da od toga izvuku za sebe korist; Ostoja zeli za sebe ponovo pri-pojiti Dalmaciju i juznu Hrvatsku, a Hrvoje, gospodar Donjih krajeva, hoce da se ucvrsti i u primorju. U Ugarskoj su takoder mnogi velikalsi bili pristali uz Ladislava. Radilo se sada poglavito
o	tom, da se u prvom redu pridobiju za Ladislava primorski gra-dovi i otoci.
Sukob sa sluzbenicima kraljevske kornore. U takvim je prili-kama ostala Korcula vjerna Zigmundu sve do g. 1403. Ipak iz