339 i drugih svecenika. Tako se 27. kolovoza 1346. spominju “prebendari et canonici ecclesie sancii Marci«, a navode se i kapelani. U seiima otoka Korculc: Blatu, Smokvici, Cari i Zrnovu bili su zupnici s nazivom »kapelani«. Biskupi do g. 1420. mahom su stranci, dok su kanonici i svecenici vecinom domaci ljudi, ali ib ima kao i u Dubrovniku u to vrijeme iz A ibanije. Vec smo govorili, kako se tijekom vremena poceo sve v ise uvlaciri aristokratski duh u javni zivot Korcule, a to se opaza i u crkvenom pogledu, jer 90. pogl. zbirke reformacija odreduje, da odsad biskup ne moze uciniti pucanina kanonikom bez dopustenja velikog vijeca. Stolna crkva sv. Marka, a i ostale crkve po otoku, imale su dva prokuratora, koji su se bavili upravom crkve. Pogl. 32. zbirke reformacija odreduje, da svake godine bude imenovan jedan pro-kurator crkve, koji ce pri koncu godine poloziti racune novo ime-novanom prokuratoru u prisutstvu vlade, a poglavlje 60. iste zbirke, primljeno od velikog vijeca 1. svibnja g. 1404., odreduje uglavnom to isto nairedujuci, da se raéuni polazu jos u prisutstvu biskupa i plemica, sazvanih u tu svrhu od biskupa. Pogl. 103. reformacija radi o seoskim crkvama te odreduje, da vijece imenuje svake godine jednog prokuratora, a drugog biskup, ali imamo i jednu ispravu od 16. prosinca g. 1387., iz koje vidimo i jedan drugi nacin biranja prokuratora, koji je valjda s ustanovom gore spomenutog poglavlja reformacije bio promijenjen. Ta se isprava nalazi zabiljezena u jednoj notarijalnoj knjizi korculanskog arhiva, a ima naslov: »Pro-curatio Junii Stiposevich et Micahelis Difcich procuratorum ecclesie sancte Marie de Zara.« Tu se naime veli, da je seoska skupstina seia Care po ovlastenju, danom joj biskupskim pismom, izabrala Junija Stiposevica i Mihajla Difcica prokuratorima crkve sv. Marijc u Cari. No moramo istaknuti i to, da je isprava precrtana, a pri njezinu dnu pile: »non valet presens procura«. Zasto je bila po-nistena? Ili je izbor bio nezakonit, ili kad je istekao rok prokuratorima, bi prekrizena ponomoc u notarijalnoj knjizi. Govoreci o utemeljenju korCulanske biskupije spomenuli smo, kako su u fundacionom ugovoru ustanovljeni i biskupovi prihodi. Vidjeli smo, da je mjesto desetine ustanovljena petnaestina, a u naknadu za to dobiva biskup po jedan vinograd u Lumbardi i Zrnovu. Ta se petnaestina ima dijeliti u Cedri dijela, koji se dijele izmedu biskupa, kanonika, crkve i siromaha. Biskup je Nikola pri-svajao sebi dio siromaha, te se KorCulani na nj tuziSe Cak i kralju