216 G. Kor£ula od godine 1417. do 1420. Odnosi izmedu Koréule i Dubrovnika kroz ovo vnieme.13* Dubrovcfani su silom prilika morali predati otoke Ladislavu Jakcu. Korculani im ipak nijesu isplatili sve prihode, koje su im du-govali za vrijeme do 18. ozujka 1417., i ako ih je Rafael de Goze, predstavnik dubrovaike vlasti, tek pred svojim odlaskom na to pozivao. On je 1. svibnja 1417. izvijestio kneza i malo vijece o tome i o posljednjoj sjednici korculanskog velikog vijeea u njegovu prisutstvu, gdje im se zaprijetio represalijama. Dubrovacko vijece umoljenih, vjerno ranijim odlukama i hoteci ostvariti svoje pri-jetnje, zakljucuje 12. svibnja, da se poduzmu represalije protiv Korculana u imanju i osobama, dok ne isplate duznu svotu. Premda je taj zakljucak stvoren u petome mjesecu g. 1417., ipak nam kroz ovu dalju godinu nijesu zabiljezene takve represalije. Vidjet cemo, da one pocSinju, prema izvorima sudeci, istom u sijecnju iduce godine. Zajedno s DubrovcSanima otisao je iz Korcule onaj Petar Dobrosaljic Korculanin, koji je bio stupio u dubrovacku sluzbu kao pobiraC prihoda s knezina. Njega Korculani, smatrajuci izdaj-nikom, potjerase iz Koriule sa citavom porodicom, lisivsi njega, ¿enu i majku mu svih imanja. Dubrovcani se sada zauzese za nj. Imamo nekoliko zakljucaka dubrovaòkih vijeea stvorenih u njegovu korist. 27. travnja malo vijece zakljucuje, neka se predlozi velikom vijecu, da se on ucini dubrovackim gradaninom, i neka mu se iz opcinske blagajne isplati deset perpera u grosima. Veliko vijece je 4. svibnja prihvatilo prijedlog malog vijeea, i on je proglasen za dubrovackog gradanina. Dubrovcani su nastojali ponekom nov-canom potporom ublaziti bijedu ovoga covjeka s obitelju, potjeranog iz svojeg zavicaja i lisenog imanja, ali zauzese se za nj i kod kralja Zigmunda. Petar se spremao sam licno poci kralju, te vijece umoljenih 24. kolovoza zakljucuje, da mu se u ime potpore za putovanje udijeli cetrdeset dukata, i pise kralju pismo, u kojem ce mu se on preporuciti. I uistinu pisahu pismo Zigmundu, u kojem opisuju ovaj sluòaj i mole ga, da se zauzme za ovakvog covjeka, koji sada gladuje, a koji se pokazao prije tako vjernim podanikom. 26. kolovoza odreduje pak malo vijece, da se Petru isplati sto perpera. Da li je Petar bio kod kralja, ne znamo; tek znamo dalje toliko, 133 o ovim dogadajima informirani smo iz zapisnika dubrovaikih vijeea i iz Lettere e commissioni di Levante.