224
krenuti sa svojim brodovljem dalje. Oko Trogira ce ostaviti nekoliko galija i galeota, a sam ce krenuti s ostalim galijama prema Bracu, Hvaru i Korculi. Buduci da su se ovi otoci pokazali pripravnim prihvatiti gospodstvo Venecije, to ce ih on primiti pod njezinu vlast, a ona ce biti zadovoljna, da placaju njoj onoliko, koliko su placali ugarskom kralju, i dopustit ce im, da mogu izabrati kneza po volji, birajuci ga dakako iz mletackih gradova i mjesta. Kad ovi otoci prime mletaciku vlast, naredit ce im, da posalju pomoc mletackoj vojsci te je opskrbljuju vinom i ostalim ziveznim namir-nicama. Daljne upute ove instrukcije ticu se Trogira i Splita, kamo ce zatim poci, posto podvrgne otoke.140
     Napokon je dosao dan, kad ce republika krilatog lava ko-na£no i trajno zavladati otokom KorcSulom. To bijase dana 24. trav-nja g. 1420. Petar Lauredano, kapetan mletacke armade, nalazeci se u korculanskoj luci, pozove Korculane, da se pokore Veneciji i izvjese stijeg sv. Marka. Kako sami vele u aktu predaje, oni se vesela srea podlozise. Pitanje je, da li su uistinu vesela srca osjecali tu predaju. Svakako su oni htjeli kao prije vec Zadrani pokazati, da nijesu silom pokoreni, vec su od svoje volje doSli pod veneci-jansku vlast. Tom prigodom, cini se, drzana je i narodna skupstina, koja je o toj predaji odlucila, a na zahtjev mletackog kapetana moradose svi plemici grada i otoka poloziti prisegu vjernosti. Istog dana 47 plemica, nabrojenih u aktu predaje, poloze tu zakletvu, na celu s rektorom Dobroslavom Petrovim i tri velika suca, u prisutstvu kapetana gulfa, Marka Miaña i Luke Irona, patrona dviju mletackih galija, koje su se tada nalazile u luci. Tako zapoine trajna mletacka vlast nad Korculom, koja potraja sve do 1797., godine propasti te kraljice mora.141
      140	Ljubic: Listine VIII p. 11—13.
      141	Akt predaje nalazi se stampar, u izdanju korculanskog statuta Jug. akademije p. 138—140.