323
bilo koju od teza gore spomenutih, vidimo, da je vec odavna, a dakako i danas, drukcije stanje nego ono u vrijeme od X.—XII. vijeka. Koje sve faze je proSao taj proces i kada se u pojedinim krajevima izvrSio, teSko je reci. Za kopneni je dio Neretljanske oblasti jasno, da ga sa sigurnoicu mozemo drzati hrvatskim u XII. vijeku, jer se tu spominje poznato hrvatsko pleme Rabida. O bivSim neret-Ijanskim otocima za to starije vrijeme nemamo izvora. Za Koriulu znamo pak, da je tokom XI. vijeka ili najkasnije pocetkom dvanaestog dolila pod Zahumlje. Ukoliko izvori prije g. 1420. potjecuci van Korcule govore o njezinu stano-vnistvu, nazivaju ga samo opcenito slavenskim. A Sto se ticie samih koriulanskih izvora do g. 1420., koliko god proizlazi iz svega po imenima, prezimenima, topografskim nazivima, po obilju nalih rijeèi u latinski pisanim izvorima i ostalim okolnostima, da je ono skroz slavensko (uz neznatnu u pocetku valjda manjinu romansku), nigdje nam oni sami ne oznacuju ime narodnosti stano-vnistva, jer su dakako takve vrste, da ne dolaze u priliku o tome govoriti. U lesnaestom pak vijeku, kad se javljaju domaci spomenici lijepe knjige, jasno uz slovinsko dolazi i na bivSim neretljanskim otocima kao Ito i u Dubrovniku hrvatsko ime. Za Korculu u XVI. vijeku vidi o torn poznatu izmjenu poslanica izmedu Nikole Naljeskovica i korculanskog vlastelina Ivana Vidali (Stari pisci hrvatski u izdanju Jug. akademije knjiga peta p. 335 i 351—352). NaljeSkovié zanosno kli2e Ivanu Vidali:
                   Tim narod Hrvata vapije i vi£e,
                   da s’ kruna od zlata, kojom se svi dife.
Vidali pak odgovara Naljeskovicu:
                   Casti izbrana Niko i hvala velika hrvatskoga diko i slavo jezika.
Apostrofirajuci u istoj poslanici grad Dubrovnik veli dalje Vidali:
                   Hrvatskih ter kruna gradov se svih zove.
      Zacijelo se svijest o hrvatskoj narodnoj pripadnosti, ukoliko nije vec postojala i kod starih Neretljana, kod Kor£ulana javljala i prije XVI. vijeka, za sto svjedo£e i objektivne éinjenice: vjera, kultura, mentalitet, dijalekat, kasnije prilike i ostale okolnosti.
      Od autorà gore spomenutih teza navest cu samo miSljenja dvaju odlicnih nasih uienjaka.
      Milan Suflaj, poznati hrvatski povjesniiar i politicar, u svojoj raspravi Hrvati u sredovjeinom svjetskom viru (Sveslavenski zbornik) veli na strani 221—223 ovo: »U novoj postojbini dali su Hrvati jezgru za velike dijelove sve-ukupne slovjenske plazme, koja se je bila spustila na Jadran. Ova prvotna jezgra nije imala ni danasnjeg polozaja ni danasnjih dimenzija. Kp.ko su to pokazali: Resetar, Jagid, Oblak i Jirecek, postojale su od 12. do 16. vijeka od Drave pa sve do u Zetu Siroki pojasi, u kojima nije bilo u obiiaju ni hrvatsko ni srpsko ime, veé opci etnicki termin »slovénski«. Ovamo je na sjeveru pripadala ¿itava stara Slavonija izmedu Drave i Gvozda. Na jugu se je pod Slavonijom razumijevao (1292.) kraj izmedu Neretve i Drin - Bojane (et dieta Sclavonia intelligatur a loco qui dicitur Orenta usque ad flumen Lessi). To je bio ostatak nekadasnjeg golemog geografskog pojma Sklabinikai, Sclavi-nica, koji je u 7.—10. vijeku obuhvatao sve zemlje izmedu Zadra, Soluna i Rodopa.
      Hrvatsko ime imalo je svoj najsnazniji centar izmedu Zrmanje i Cetine, a narocito u okolini Knina i Nina. Kninski biskup nazivan je par excellence »hrvatskim biskupom«, posve analogno, kao Sto se je krujski biskup u arbanskom centra nazivao »arbanskim biskupom«. U 14. vijeku kninskom su biskupu »po svom obicaju« svi hrvatski plemici placali desetinu. Od 14 zupa, ho ih car Porfirogenet nabraja u dalmatinskoj Hrvatskoj, prostirale su se tri (Pliva, Hlivno, Pset) na tlu danasnje Bosne. Preko Duvanjskog polja sezalo je hrvatsko ime u Bosnu do gornje Neretve, a od Knina do Gvozda i rijeke Sane u bosanske »Donje krajeve«. Tu sjedi u 13. vijeku jako pleme Hrvatin, Hrvatinié na broj-