263
Inaie poglavlje 49. pod prijetnjom globe odreduje, da nitko ne smije ispricati, zadrzati, otpustiti niti izmijeniti odredenoga strazara u doticnoj sedmici. Prema pògl. 87. zbirke reformacije svaki onaj, koji se zauzimao za nekoga, da bude osloboden strabe, bio je kaznjavan globom. Ipak je veliko vijece zakljuiilo 29. sijecnja 1402., da se oslobadaju od straze sluge, koje se nalaze u kucnoj sluzbi kojeg vijecnika; taj je zakljucak ukinuo u mletaiko doba g. 1444. korculanski knez Marko Gradenico. Nad strazarima bijahu kapetani (capitaneus), takoder odredeni iz redova koriulanskog sta-novnistva. Spomenuli smo vec prijé zakljucfak velikog vijeca od
18.	srpnja 1403., da se izaberu tri plemica kao cinovnici i kapetani, koji ce odrediti mjesta strazi i sve ostalo potrebno oko grada; vidjeli smo takoder, kako je 12. studenoga 1403. izabran odbor od 10 plemica, da se skupa s vladom brine za strabe i iuvanje po citavom gradu i otoku. Ipak iz izvora ne mozemo doznati, da li su straze po ostalom otoku bile redovite ili su se postavljale samo U izvanrednim zgodama. G. 1405. spominje se piemie Radic Luiic, »capitaneus« seia Zrnova, kao zapovjednik seoske straze. 10. studenoga 1402. zakljucilo je veliko vijece, da se posalje svaki mjesec u svrhu strazarenja jedna oruzana barka oko otoka prema uvi-davnosti vlade; taj je zakljucak usao kao 48. poglavlje u zbirku ieformacija. Komuna je imala in ace svoj oruzani brod, u doba Zorzija galiju, a poslije brigentin. U vojnicku su se svrhu mogie upotrebiti i oruzane barke. Svaki je stanovnik grada i otoka Korcule bio duzan pograbiti oruzje na obranu zavicaja; zato je vlada i dijehla oruzje medu narod. Korculanska je komuna bila duina, da salje vojnu pomoc svojoj suverenoj vlasti, ali smo vidjeli, kako je tu obavezu slabo ispunjavala u doba Zorzija, a u doba dubrovacke vlasti nikako. Hrvoju je u vise navrata siala vojnike odredene izmedu stanovnika otoka. U svrhu obrane grad Korcula bio je ograden bedemima i kulama, a po njima su bile namjeStene straze.
D.	O ropstvu1”
U starijoj redakeiji korculanskog statuta spominje se nesto o ropstvu jedino u pogl. 46., koji nosi naslov: »De illis qui conducunt
18 Za obradbu ovog odlomka posluzio sam se korculanskim statutom, zbirkom reformacija, korculanskim notarijalnim i sudbenim knjigama, a donekle
i	dubrovaékim izvorima. O trgovini robljem na Koréuli govore u svojim djè-lima: Petranovié dr. P.: O robstvu. Po srbskim spomenicima i statuì ima prim.