335
Pismo je premano, a na drugoj je strani napisana neka presuda pod datumom od 15. listopada g. 1415. Dakle pismo nije poslano,. a druga ¿ista strana, na kojoj je bila napisana samo adresa, upu-trebljena je u drugu svrhu.
      U sudbenoj knjizi od g. 14x8. nalazi se jedna cedulja, na kojoj je napisana na talijanskom jeziku zapovijed kneza i sudaca, uprav-ljena polscicima Blata, da prosude neku poljsku stetu. I na njoj imai biljeska: Antonius cancellarius scripsit XXI setembris.
     U jednoj se raèunskoj knjizi od 1419. nalazi jedna omanja karta u vrlo lo&m stanju, napisana na talijanskom jeziku, bez datuma. To je ponuda kamenara, koji su ponudili opcini kamen, obvezujuci se predati joj dobri kamen, neki u gradskom pristaniltu, neki na Krmaòi. Tu se doslovno ovako spominju ovi kamenari: maestro Cranich, Paval, Marcovich, Ivan.
     Veé sam spomenuo, da se u dokumentima, pisanima latinskim jezikom, krscanska imena pisu ili latinski ili u narodnom obliku. Ovom prigodom mozemo samo ponovo spomenuti, da se u izvorima pisanim latinski ¿esto Petar naziva u talijanskom obliku Piero, ali i prema tome imenu prezime Pierovic. Javlja se ime Zane ili Zanin, ali prezime Zaninovic uz Zanini. U dokumentima pisanim latinski ima ina¿e jo3 u kojoj rijeói pokoji trag talijanskog jezika. Ta pisali su ih talijanski notari. Vrlo su se rijetko i neka topografska imena djelomicno prevodila na talijanski.56
     Premda je pucanstvo Korcule bilo hrvatsko, vidi se iz nave-denih primjera, da je talijanski jezik bio dobro poznat u Korculi. Cak ona dva domaca korculanska notara, od kojih imamo sacu-vanih dokumenata, i onaj domaci kancelar Vidos upotrebljavali su za razliku od ostalih notara i kancelara bas talijanski jezik u svojim spisima. Dalje vidimo, kad god koji privatnik ili sluzbenik opeine ima nelto sluzbeno napisati, pile to talijanskim jezikom, a vidimo,
     58 Kad je vec govor o pisanim spomenicima na taiijanskom jeziku, spomenut cerno i jedan basreljef (sa natpisom), koji prikazuje Kristov monogram i mucila, oko kojega su takoder Frano Radie i V. V. Vukasovic vodili pole-miku u beogradskom Starinaru g. Ili, IV, VI. Vukasovic tvrdi, da basreljef potjece iz po¿etka XIV. stoljeca, a Radie veli, da potjeíe iz kraja XIV. vijeka. Natpis jest ovaj:
FRANCE DE MARIN DE TOMCO
Oni potpunjuju ono FRANCE ovako: FRANCE(sco) i vele, da je natpis talijanski. Ja mislim, da to ne mora biti, jer ono France moze stajati samo za sebe. Natpis bi mogao biti i latinski s krscanskim imenima u narodnom obliku Franíe, Marin i Tomko.