Il*
     Prvo: da li su duzni gradani Dubrovnika, posjednici na Ratu, i tamosnji stanovnici davati desetine.
     Drago: buduci da su stekli Rat s velikim troskovima i moraju za tnj placati godisnji danak, da li mogu biti oslobodeni od desetina potpuno ili bar djelomicno.
      Trece: pretpostavivsi, da su duzni placati, da li moraju piatiti desetine i za proslo vrijeme, za koje ih nijesu placali, pogotovu pak, jer ne znaju, sto pripada biskupu.
     Cetvrto: ako moraju davati desetine, od kojih stvari i kakve desetine imaju davati, da li predijalne ili personalne ili pak po procjeni.
     Peti se upit odnosi na stonska solila (valjada i ona u vezi s desetinama).
     Sesto: da li biskup moze sklopiti s Dubrovcanima ugovor, prema kojemu bi zauvijek bilo ugovoreno, da mu svake godine placaju stanovitu svotu novca mjesto desetina; dosada je uspjela samo nagodba za 29 godina, koju je odobrio papa.
     Sedmo: da li mogu biskupu dati na Ratu ili gdjegod blizu kakovo imanje, koje bi mu donosilo onakav prihod, o kojem bi se zajednicki slozili.
      Osmo: uzevsi, da su: duzni piatiti i prosle desetine, moze li ih biskup po svojoj volji pomilovati, t. j. osloboditi od toga podavanja, ili barem da se o proslim desetinama nekako s njima nagodi.
     Na svaki je od tih upita odgovorio van de Lignano donoseci pri tom citate iz kanonskog prava i zakljucio, da biskupu zaista pripadaju predijalne i personalne desetine, a radi troskova savjetuje: honestum foret provideri provisione apostolica. O proslim desetinama biskup moze napraviti reviziju.
     Ovóme se mnijenju pridruzise i Jacobus de Prehuntis Bononie decretorum doctor i Laurentius de Pinu.M
     I poslije davanja ovoga pravniékog mnijenja pregovori o desetinama izmedu korculanskog biskupa i Dubrovcana otezali su se jos dugo vrijeme, o cemu se mozemo uvjeriti iz zapisnika dubro-va¿kog vijeca umoljenih. 3. studenoga 1383. odlucuje ovo vijece, neka se povjeri knezu i malom vijecu, da izaberu 5 plemica, koji ce
      34	Ovaj Lignanov izvjestaj, napisan na pergameni, nalazi se u dubrovaikom arhivu, ali ja ga na zalost tamo nijesam mogao naci, te sam se upoznao s njim onoliko, koliko ga citira i o njemu govori Liepopili u svojem djelu Ston u srednjim vjekovima.