74
njegovi srodnici.20 Petnaestina se pak ima razdijeliti na cetiri dijela. Jedan dio dobiva biskup, drugi dio ide crkvi, treci se dio ima dati kanonicima, a cetvrti se ima podijeliti medu siromahe. No za prvu godimi svoga biskupovanja ne ce primati svoju petnaestinu. Osim spomenutih prihoda ne smije od korculanske opcine traziti nista vise. Crossioi se dalje obvezuje, da ce imenovati kanonike, koji ce poslije njegove smrti moci izabrati drugoga biskupa. Kanonike mora imenovati u roku od po godine, kad dode u Korculu. Crossio pred-vida, da ce imati valjda okapanja i sa hvarskim biskupom, od cije se biskupije otkida Korcula. I tu se on obvezuje, da ce svakako voditi eventualnu parnicu, i to pace na svoje troskove. Ovo je samo ugovor izmedu Ivana Crossio i Korculana, a sve to papa ima tek odobriti. To dakako njemu nista ne smeta, da se vec u ovom ugovoru naziva Bozjom miloscu korculanski i stonski biskup. Ugovor se sastavlja u tri primjerka; jedan ostaje kod biskupa, drugi u kan-celariji korculanske opcine, a treci u domenikanskom samostanu.21 Taj je ugovor svakako bio priznat od pape Bonifacija Vili., jer se spominje, kako je 8. listopada g. 1301. za biskupovanja biskupa Crossia bila ustanovljena bratovstina Svih Svetih u gradu Korculi.22
      20	Zupan znaci ovdje u ovom smislu upravitelj dobara doticno prihoda. Vidi o torn biljesku 4 na str. 62—63 u clanku G. Praga: Baiamonte Tiepolo dopo la congiura (Atti e memorie della società dalmata di storia patria volume I).
       -'1 Ovaj ugovor nije saiuvan u originalu, veé u prijepisu. U korculanskom biskupskom arhivu, koji se nalazi sada u biskupskom dvoru u Dubrovniku, ima jedna knjiga dokumenata, u kojoj su prepisani mnogi dokumenti, koji se odnose na crkvcni iivot u Korculi. Na poietku knjige stoji naredba od g. 1508., kojom se nareduje, da se prepiSu dokumenti. Kod ugovora o ustanovljenju korculanske biskupije od g. 1300. stoji, da je prepisan g. ijii. Svi prijepisi su ovjerovljeni. Ovaj ugovor se nalazi i u rukopisu Directorium episcoporum ecclesiae cur-zulensis vol. II (f. 2—3), gdje su takoder prepisani dokumenti, koji se odnose na crkve korculanske biskupije. Uz ovaj dokumenat stoji biljeska, koja veli: »Haec quae infra describuntur usque ad fol. 1. (necitljivo .. .) extracta sunt de quodam libro vetusto episcopatus in actu visitationis«. Directorium potjeie iz g. 1612. Mozda se ova biljeska odnosi na onu gore spomenutu knjigu. Bullarium domi-canum tomus II (izdan g. 1730.) spominje mnoge crkvene dostojanstvenike do-minikanskog reda, a medu njima i Ivana Crossija te o njemu veli: »F. Joannes a Cruce Ragusinus Episcopus Stagnensis in Dalmatia, sub Archiepiscopo Ragusino. In insulam maris Adriatici Corcyram nigram, vulgo Curzola, nuncupatam sedem transtulit anno MCCC. Johannes, jus in Stagnensem retinens. Id habetur ex antiquis monumentis Archivi Coenobii nostri Ragusini.« U samom ugovoru stoji, da se jedan njegov primjerak ima ostaviti u dubrovackom samostanu; mozda je u ovo vrijeme jos bio taj dokumenat, te se na nj odnosi ta recenica. Pitao sam u dubrovackom dominikanskom samostanu za taj dokument, ali ga nema. Po-znato je, koliko je arhiv i biblioteka dominikanska stradala za velikog potresa g. 1667. i u doba francuske okupacije. Ugovor se nalazi u prijepisu i u raznim drugim rukopisima, a stampan je medu ostalim i kod Smiciklasa: Codex VIII, p. 580.
  22	Paulini pogl. VII. Dokument biskupa Luke Leoni iz g. 1456.