197
svojoj instrukciji i ne nazivaju tim imenom. Poslanici ce traziti od kralja, da se ti posjedi ostave Korculanima, auto ime placai ce se kralju izvjesna godisnja svota; oni ce ugovoriti s kraljem visinu te svote i to najvise u iznosu od osamdeset zlatnih dukata. Poslanici imaju zatraiiti za korculansku opcinu i tridesetnicu i prihode od soli. Za tu povlasticu neka ponude kralju najviSe cetrdeset zlatnih dukata godisnje s motivacijom, da se i onako tridesetnica nikada nije mogia dati u zakup za svotu vecu od trideset dukata. Za salarij kneza ili vikara neka pak ugovore s kraljem najviSe svotu od sto i pedeset dukata. Poslanici moraju uznastojati, da im kralj o svim tim povlasticama izda autenticinu povelju. Zanimljiva je ova uputa u instrukciji: »Neka zatraze pred licem spomenutog naleg gospo-dina, gospodina cara, tu povlasticu, da se udostoji njegova siroko-grudna milost, koja nijednog molitelja napunjenog darovima njegove naklonosti od sebe ne odbija, primiti grad i otok Korèulu i sva njihova dobra milostivo i naklono pod svoju vlastitu brigu i zastitu kao jednako preporuiene; i neka ne budu podlozni ni vlasti ni oblasti nikakvog drugog gospodstva, gospodina, koje god opcine, bana i utvrdenog mjesta, vec da njima sretno zapovijeda samo briga vlastite ruke istog carskog velicanstva, i neka ih uvijek milostivo zaSticuje, kao sto je pravo, da tako svima bude jasno i ocigledno, da je on pravi i naravni gospodar sviju, i ljubitelj i zastitnik pravde, jer je ona gospodarica i kraljica kreposti, tako da jednako slobodno secu vuk i janje.« Prema istoj instrukciji poslanici su imali dalje iznijeti pred kralja spor izmedu korculanske opcine i njihova biskupa, ali s tim cemo se pozabaviti kasnije, kad dode govor na crkvenu povijest. Kao zanimljiva tocka instrukcije jest naredenje poslanicima, da u Veneciji posude u ime opcine iznos najvile od osamdeset dukata za nabavu dara, koji ce u ime opcine oni predati kralju. Ovu instrukciju sastavio je onaj odbor od sedam lica u crkvi sv. Marka u Korculi u prisustvu nekih kanonika i mnogih drugih svjedoka, a napisao ju je Jakov Rajnaldov iz Pene, korculanski notar.131 Iz dubrovackih izvora znamo za tajne sastanke, sto su ih imali Korculani, na kojima su se dogovarali za odasi1 ljanje poslanstva te drzeci opeinski pecat pisali pisma raznim osobama, pri cemu je fungirao kao kancelar Antonije, bivli kancelar korcfulanske opcine. Ovaj put istupise otvoreno. Veliko vijece u
131	Ova instrukcija sacuvana je jedino kod Paulinija u poglavlju VI.