148
otocima. Sutradan, dvadeset i devetog, donesen je taj isti zakljucak, samo jos obradenije i opsirnije. Tu se osim spomenutog jos izricito veli, da nijedan Dubrovcanìn ne smije ni izmoliti ni primiti te otoke, pak niti za bilo kakve svoje zasluge, pod prijetnjom globe od tisucu dukata; ako netko dobije za sebe te otoke, odmah je duzan da ih se odrekne; nitko ne moze niti od velikog vijeca biti osloboden te globe, a tko je ne piati, ima se drzati u zatvoru, sve dok ne piati; moze tuziti one, koji bi radili protiv toga zakljucka, i dobiva polo-vinu novcane globe, ako se tuzba pokaze kao istinita. Vidjeli smo, da je i Ostoja, koji je miloscu bosanskih velikasa, a u prvom redu Hrvojevom, dosao g. 1398. do bosanskog prijestolja, bio na strani Zigmundovih neprijatelja, ali g. 1403. stao se priblizavati Zigmundu
i	pocetkom mjeseca studenoga sklopi napokon s njim mir priznavsi ugarskog kralja kao svoga gospodara. Dubrovcani su ¿uli za ta mirovna dogovaranja, pa su nastojali da svakako osujete sporazum. Bili su naime oni nepomirljivi neprijatelji Ostoje, koji je od njih vec i prije zahtijevao, da priznadu njegov Protektorat i razviju bosansku zastavu, a kad oni, vjerni Zigmundu, to ne htjedose uciniti, provalio je u dubrovacko podrucje i tu nanio mnogo stete. Ne zna-juci dakako, da je mir vec sklopljen, Dubrovcani su poslali 16. studenoga Mihajla de Resti i Franka de Baxeio u Budim s namjerom, da osujete sklapanje mira. Tom su prigodom oni imali zamoliti za Dubrovnik otoke Brac, Hvar i Korculu. Citirat cemo iz opsirnije instrukcije ono, sto se odnosi na otoke: »Takoder poslije tuzbe o stetama nanesenim nam od strane Bosne, kao sto je gore receno, morate traziti od nasega gospodara u posjed kao dobru uspomenu nase vjernosti tri otoka, naime Brac, Hvar i Korculu. Pocinjuci o toj stvari onakvim uvodom, kakav ce se ciniti zgodnim vasoj razbo-ritosti, treba da date povoda, kako biste poceli vase govorenje o tome. I izmedu ostalog shodnog i kicenog govorenja, koje ce pret-hoditi po vasoj razboritosti, mozete reci, da oni otoci kao naoruzani jesu prvi, koji dolaze u ruke i vlast neprijateljima, a ovi otoci u neprijateljskoj vlasti kao susjedni i poznajuci nase prilike smetaju nam, te je kretanje i putovanje nase po moru sprijeceno. A dosavsi oni pod nadzor i vlast nasu bili bi sigurniji s obzirom na nasu po-morsku snagu. Mi posjedujuci ih mogli bismo se snaznije oduprijeti neprijateljima Vaseg Velicanstva i mnogo otvorenije stajati u sluzbi Vaseg Velicanstva. I o ovom slijedite dalje onakvim shodnim i kice-nim govorom, kakav je Bog udijelio- vasoj razboritosti, imajuci o