’6o
starije redakcije i pogl. 69. novije). Ako se u kuriji nalazio srodnik sve do treceg koljena jedne od parbenih strana, morao je odstupiti i na njegovo se mjesto izabrati drugi sudac (pogl. 63. i 69. novije
redakcije).
     Kad je 24. rujna g. 1361. putovao potknez u Split, predao je za vrijeme do svojeg povratka svu sudacSku vlast svim sucima; to znaÌi, da su oni mogli drzati sudske rasprave i vrsiti uopce sudaiku vlast bez njegova predsjedavanja. Ovo nam je jedini takav zabiljezeni sluiaj, ali je vjerojatno, da je to bivalo tako uvijek za vrijeme odsustva potkneza, dotiino vikara. Vidjeli smo vec prije, da su Kordulani pocfevsi od g. 1384. sami birali domaceg rektora u doba, kad nije knez imao svojeg zamjenika, ili kad je ovaj bio odsutan duie vrijeme. Rektor je tada predsjedavao sudbenim raspravama.17
     Tko je ucinio kakav prekrsaj ili zloiin prema sucu, bio je kaznjen naro&tim kaznama, strozim od obiònih (pogl. 6. i 10. novije redakcije). Suci su morali polagati prije sluzbe prisegu, da Ce se strogo drzati statuta i suditi pravedno.
     U novijoj redakciji statuta ima odredaba i o apelacijama. Tu se veli, da se protiv svake civilne i kriminalne presude moie apelirati; onaj, koji apelira, treba tu apelaciju objaviti kuriji u roku od osam dana, a kurija mu mora utvrditi rok, u kojem ima pro-slijediti apelaciju. U zbirci reformacija ima poglavlja, koja nado-punjuju ovu odredbu. Tako se u pogl. xoi. odreduje, da se protiv kriminalnih presuda ispod 10 perpera ne moze podignuti apelacija. U pogl. 123. zbirke ref. govori se takoder o apelacijama. Odredbe toga poglavlja prihvacene su od velikog vijeca g. 1411. Tu se najprije ponavlja odredba, da se ne moie apelirati protiv kriminalne presude ispod 10 perpera. Dalje se odreduje, ako netko objavi kuriji apelaciju, a ne proslijedi je, kako je odredeno, gubi svako svoje pravo, ali niSta ne placa opcini u ime odstete; ako pak proslijedi apelaciju i u apelacionoj raspravi izgubi parnicu, mora piatiti opcini dva solida za svaki perper procijenjene vrijednosti parbenog predmeta, a protivnickoj stranci ima piatiti sve troskove, stetu i interes. Svaki onaj pak, koji apelira, treba opcinskom kamerariju
       '■ Zabiljezeno je u jednoj sudbenoj knjizi, da je 31. kolovoza 1404. rektor osudio na kaznu globe od 25 perpera. Ne veli se, da je to bilo u kuriji, pa bx se mogio pomisliti, da je tu osudu izrekao sam rektor; ili mozda ne valja to oslovno shvatiti, ve<i razumjeti, da je rektor kao predsjednik kuriie izrekao presudu.