227
vremena stvarale su se nove odredbe, te su one bile napokon skupljene u jedno, i tad ih je potvrdio Marsilije g. 1271. Ta njegova potvrda nalazi se iza starijeg dijela, a odmah zatim dolaze ta novija poglavlja, kojih prema Hanelovoj razdiobi ima dvadeset.
     Imamo jos jedan rukopis korculanskog statuta, ali iz XV. vijeka, a nalazi se u knjiznici obitelji Kapor u KorCuli. To je kasnija redakcija statuta, dosta izmijenjena i sa mnogim novijim poglav-ljima; za nekoje odredbe primljene u XIV. i XV. stoljecu naznacSena je i godina. O tim izmjenama i dopunama progovorit cemo malo nize, a zasad je vaino spomenuti ovaj njezin naslov: »Liber legum ac statutorum civitatis et insulae Curzulae«, a zatim ovu reCenicu, koja se nalazi odmah ispod naslova: »In Dei eterni nomen. Amen. Hec sunt statuta, et ordinamenta communis, et hominum civitatis et insule Curale facta, edita, composita, et authenticata per minus, maius, et generale consilium eiusdem civitatis, et insule, in Millesimo, Ducentesimo Quatordecimo Indictione secunda, et diebus infra dictum annum currentibus.«
     Kao sto cemo i nize dokazati, ova godina 1214. ne moze nikako biti godina, kad je donesena ta kasnija redakcija, jer znamo sigurno, da u njoj ima odredaba primljenih tek u XIV. i XV. stoljecu. Ipak je vecina historicara, koji su se bavili time, uzimala tu godinu kao datum, kad je donesen prvobitni korckilanski Statut. Tako je drzao izdavac statuta Hanel, Reutz, Wenzel, Ortner,3 Ivan Strohal i Suflaj.4 Hanel veli, da se taj prvobitni Statut tokom de-cenija nesto izmijenio i tako izmijenjen bio g. 1256. potvrden od Marsilija Zorzi. Takoder Jireéek i Bogisic misle, da je Statut potvrden od Marsilija, i to g. 1254. U novije doba Solovjev obara ta misljenja i tvrdi, da Statut potjece istom iz g. 1265. Treba dakle da se i mi pozabavimo tim pitanjem. Najbolje je, da analiziramo uvod u Statut, naime pjesmu, i pri tom se sjetimo nekih dogadaja iz XIII. vijeka u vezi s Marsilijem Zorzi. God. 1254. izabran je Marsilije korculanskim knezom. Uz druge izvore, taj nam dogadaj spominje i ona pjesma u uvodu statuta ovim rijecima:
               Annus millenus bis centum pentaque denus Quatuor adiunctis dum petit yma deus
3	Za Ortnerovo miSljenje doznao sam iz Solovljeva djela p. 344;
      4	Suflaj u svojem djelu Die dalmatinische Privaturkunde spominjuci kao najstarije dalmatinske Statute korculanski i splitski ovako o njima veli: »Die. älteste Statute von Curzola (1214, 1254) un(l Spalato ([1240} 1312)...« Na strani 82. veli: »...das Statut von Curzola (aus dem Jahre 1214)...«