312
dok ostane u Korculi. Zanimljivo je, da i pri sklapanju ovog ugovora prisustvuje jedan svecenik kao svjedok, i to dijakon Maroje Stipkov iz Dubrovnika. U sijeCnju g. 1399. opeina pak obecava potpuno oprastanje dacija za deset ropkinja plemicu Bele-rigeriju Gola de Calarii, koji se takoder obvezuje, da ce donijeti stanovitu koliefinu ¿ita i boba u Korculu.
      Eto ovi su nameti zvani daciji ili doane, za koje iz statuta, zbirke reformacija i drugih izvora znamo, da su postojali u Koriuli i tekli redovito u opeinsku blagajnicu u doba do g. 1420., ali nije is-kljuceno, da nije bilo i drugih. Mi znamo inaCe, da su postojale mnoge uredbe i odredbe, koje su za dugo vrijeme vazile po obicajnom pravu, a nigdje nijesu bile zapisane ili su bile zapisane kasnije. Poglavlje 95. novije redakeije statuta govori o daciju, koji stranac placa na izvoz kamena; zbirka reformacija u poglavlju 199. govori
0	daciju, koji se placa pri izvozu drveta, a u poglavlju 23. o desetini (decima) vapna, koju mora dati u naravi opeini svaki onai, koji pravi vapno i izvozi ga iz KorCule. Ne znamo, kad su usta-novljeni ti daciji, da li prije ili poslije g. 1420.
      Osim ovih daca, koje su se placale opeini, bilo je na KorCuli
1	drugih, koje nijesu iìile u opeinsku blagajnicu. To je bio u prvom redu salarium comitis ili paga comitis, ukoliko nam je poznato iz dokumenata, jedini direktni porez u Korculi, koji su placali vlasnici zemalja. Korculanski je knez imao doduse zemalja, koje je davao drugima na obradivanje i od obradivaca primao dohodak, ali je imao i stalnu polugodisnju placu, koju je primao od opeine. Kako rekoh, ova je knezevska placa bila i neka vrsta direktnog poreza, koji je pobirala opeina od stanovnika otoka preko kolektora i onda tako iskupljenu placu isplacivala knezu. Imamo ipak i slucaj, kad je korCulansko veliko vijece na jednoj svojoj sjednici u mjesecu kolovozu g. 1404. zakljucilo jednoglasno, da se polovica salarija skuplja za opeinske svrhe, a taj se skupljeni novac moze trositi samo onako, kako odluci to isto veliko vijece. Da li se to jos kadikad dogodilo, ne znamo, ali vjerojatno je, da to nije jedini slucaj. Kad tko nije htio ili mogao piatiti salarium, tad mu se imanje ili dio imanja stavljalo na javnu drazbu i ¡spiatilo od utjerane svote.
     U doba ugarsko-hrvatskog i bosanskog vladanja nad Korculom spominju se u raznim izvorima kao prihodi kraljevske blagajnice prihod od soli i trigesimum — tridesetnica, t. j. carina u iznosu