302
zitom nekojih dalmatinskih komuna. To su Split, Trogir, Sibenik i KorCula. Za njihove se sindike, koji voze zito ili socivo za potrebe komuna, izricito dopuì>ta potestatu i sucima, da ih puste slobodne sa citavim teretom.
     Spomenuli smo trgovaCke veze Korcule s Kotorom, Budvom, Barom i Ljesom, koji su se tada nalazili u srpskoj sredovjecnoj drzavi. Korcula je uopce odrzala ziv saobracaj s primorskim kra-jevima ove drzave, ali su Korculani dolazili i u unutrasnjost na srpske trgove, gdje ih je uz ostale Dalmatince bilo naseljenih.” U Srebrnici boravili su g. 1417. i 1419. braca Matko i Franko »de Luca« iz Korcule, ali oni tada bijahu vec dubrovacki gradani primivsi sigurno vec prije podanstvo toga grada. U travnju g. 1417. odreden je bio Franko, da pode u Ston »ad decenium«, ali se on izvukao te duznosti izjavivsi, da je odlucio otputovati u Sla-voniju. (Pod tim imenom treba ovdje misliti slavensko zalede Dubrovnika.) Malo vijece oslobada ga ove duznosti, ali mora otputovati s prvom karavanom, jer ce inace piatiti globu od 50 perpera. U ovom zakljucku zove ga malo vijece »Francum de Lucar de Curzola«.39 Kako je poznato, ova dva brata i druga dvojica Petar i Ivan dobise kasnije prezime Talovac, i sva cetvorica bili su vazni faktori u hrvatskoj povijesti XV. vijeka.
     Kad vec govorimo u ovom odlomku i o drugim odnosima i vezama Korcule s ostalim krajevima, mozemo spomenuti i mjesta, kamo su oni isli na hodocasca. Ta mjesta jesu Rim, kao glavno srediste katolicSke crkve, Assisi, svetiste sv. Franje, Bari, kao mjesto sv. Nikole, svetiSte sv Arhandela na Monte Garganu i Cak daleki Santiago da Campostella u spanjolskoj pokrajini Galiciji.
     Na kraju cemo spomenuti nesto i o stjecanju nepokretnih imanja na Korculi sa strane stranaca. U starijoj ni u novijoj redakciji statuta nema nikakvog spomena o kakovu ogranicenju prava stjecanja nepokretnina s njihove strane. Dakle prema tome u to vrijeme stranci, pa makar i ne bili nastanjeni u Korculi, mogli su imati i stjecati nepokretna imanja. Tek u zbirci reformacija u poglavlju 102. ima odredba, da stranac, koji nije nastanjen u Korculi, ne smije posjedovati ni uzivati nikakva imanja, ali se dodaje, da ce ova odredba vagiti po isteku jedne godine, poslije
38	Vidi o tome Jiretiek: Die Handelsstrassen und Bergwerke von Serbien
und Bosnien während des Mittelalters (Prag 1879), p. 4$. i Jirecek-Radonic: Istorija Srba II, p. 20., 44 III, p. 107, 216.
39	O ovome vidi zapisnike dubrovaükih vijeéa pod odnosnim godinama.