IJI
      Korculani u zapletajima od g. 1404. i 1405. i njihov odnos prema Dubrovniku kroz to vrijeme. Ako Dubrovcanima nije uspjelo povratiti Zigmundovu vlast u najjuznijim dijelovima hrvat-skih zemalja, uspjelo je to njemu samom bar donekle u sjevernim hrvatskim krajevima. Vec svojom amnestijom od 8. listopada 1403. predobio je opet za sebe mnoge ugarske plemice, koji mu nijesu bili vjerni, a u Slavoniji u mjesecu veljacii g. 1404. sastali su se u Kri-zevcima neki istaknutiji njegovi pristaSe, gdje su s ostalim prisutnim plemicima uglavili savez na Zigmundovu obranu protiv Ladislava Napuljskog. U uzoj Hrvatskoj bili su mu vjerni krbavski knezovi, a nekoliko vremena zatim pristao je uz Zigmunda knez Nikola Krcki, kojega vec pocetkom g. 1404. ubraja medu svoje »vjerne i ljubljene«. Taj porast Zigmundove vlasti u sjevernom Jadranu, nastao pristajanjem krckog kneza uza nj, djelovao je na otok Rab, koji skoro potom pristade uz Zigmunda, pace u veljaii izabere Nikolu Krckoga svojim knezom. Tu povoljnu situaciju za Zigmunda zgodno ocjenjuje Sisic ovim rijecima: »Ovi su dogadaji od velike vainosti po politiiki polozaj Zigmundov na Adriji, jer stekavSi mocna kneza i vise otoka, kao sto su Krk, Cres, Osor i Rab, dok mu je na jugu i on ako bila vjerna dubrovacka republika, mogao je lako napadati ne samo Zadar, nego i ostale dalmatinske gradove.«"*
      Medutim i u Bosni bile su krenule neko vrijeme stvari kroz g. 1403. takvim tokom, koji je bio povoljan za kralja Zigmunda. Kako vidjesmo, bosanski kralj Ostoja bio se priblizio g. 1403. Zig-mundu i s njime u mjesecu studenom sklopio ¿ak i mir. Ovo pribli-ienje bosanskog dvora budimskom nije se ni malo svidalo vojvodi Hrvoju ni ostalim bosanskim velikasima, pa tako u Bosni zapoine borba protiv Ostoje. Bilo je pojedinih pokusaja izmirenja, ali bez uspjeha. Dubrovacka je republika bila u velikom neprijateljstvu s Ostojom, jer je on upadao u dubrovacki teritorij i zahtijevao, da Dubrovcani razviju bosansku zastavu. Zanimljiva i komplicirana se sada odigrala igra. Dubrovnik je vjeran Zigmundu, a veliki pro-tivnik Ostoje, novog njegova saveznika; Hrvoje je eksponent Ladi-slavljev i protivnik Zigmundov, ali i Ostojin, i to ovog posljednjeg poglavito radi toga, sto se pridruzio Zigmundu. Premda su bili razni uzroci toga neprijateljstva kod Dubroviana od uzroka, radi kojih je Hrvoje bio Ostojin neprijatelj, nadóse se Dubrovcani i Hrvoje sada na istoj liniji. Zajedniéka im bijase borba protiv Ostoje, pace
       83	SiSic: op. cit. p. 190.