266
odsjeci ce imi se desna ruka. S ovim poglavljem u vezi stoji sigurno iduce 142. Njime se zabranjuje boravak na otoku i u gradu Kor£uli Kataloncima i Sicilijancima, koji dolaze u ove krajeve u svrhu trgovine robljem; jedino mogu ostati jedan dan, da kupe sebi za hranu kruha, vina ili drugog ziveza. Zabranu sadrzanu u poglavlju
141.	treba shvatiti kao opcu zabranu institucije ropstva na KorcSuli. To se vidi iz zakljucika velikog vijeca, kojim se, vec u mletaciko doba poslije g. 1420., knezu Pankraciju Zorzi dopuSta izuzetno vecinom od 52 glasa, a sa 11 protivnih, da moze kupiti za svojti porabu dvije ili tri ropkinje patarenke iz Bosne i sastaviti o tome ugovor, jer one, koje vec ima, jesu stare i beskorisne. Treba naro-¿ite dozvole, u prvo doba nove mletacike vlasti knezu, eksponentu te vlasti. Ovo je najbolji znak, da je ropstvo opcenito zabranjeno. Knezu se to izuzetno dopuSta, i to poslije rasprave u velikom vijecu, a pacie ima i onih, koji glasuju protiv toga. Da je ta zabrana, sa-driana u poglavlju 141., izdana prije prosinca 1412., zakljucujemo iz toga, Sto se u tom mjesecu te iste godine vodila sudbena istraga
o	Neretvancima, koji su donijeli sest ropkinja i jednog djecaka na prodaju i prodali ropkinje svaku za 16 dukata.19 Ali ni ta zabrana nije mogia ugusiti pokuSaje trgovanja robljem krscanskim i ne-krSéanskim. U sudbenim knjigama zabiljezeno je nekoliko procesa protiv onih, koji su trgovali robljem, a zanimljiv je pokuSaj u g.
1418.,	da se proda jedan djecak Koriulanin; optuzenici su se na raspravi branili, kako su mislili, da je taj djeèak iz Krajine. Kad su pak ono Dubrovcani u kolovozu g. 1413. siali na Korculu svoga kneza, naredili su mu izmedu ostalog, neka nastoji, da se u oniro vodama ne bi vrSila prodaja robova ni ropkinja. Uza sve to, Sto su u to vrijeme Dubrovcani oStro nastupali protiv institucije ropstva, vidimo, kako se jedan njihov funkcijonar usudio u travnju g. 1415. otimati cak djecu slobodnih roditelja. Jakov, kapetan Pe-ljeSca, oteo je i odveo iz Korciule jednu djevojciicu od 11 godina, plemicku kcerku, i jednog djecaka, kojeg je izmamio iz Skole. Kor-culanska je opcina zahtijevala od njega, da vrati djevojciicu i djecaka, a kad on nije htio posluSti, javila je ona taj slucfaj dubrova£koj
       ' I donosenje je^ ove odredbe Maìutanic (Prinosi III p. 389.' krivo datirao pod godinom 1418. drzeci, kao Sto smo veé prije spomenuli, da je jedno dati-rano poglavlje u statutu ili zbirci reformacija ujedno datum i za slijedeéa ne-datirana poglavlja; poglavlje 139. je datirano pod g. 1418., pak on dalje za utav niz daljih poglavlja, medu kojima je i ovo 141, drzi, da. su primljena god. 1418.