3i
dovljem prode on korculansko-peljeski kanal i zaustavi se na otocicu prozvanom danas Majsan. Na njemu se nalazila crkva sv. Maksima, po kojoj' se i prozvao, a u nju valjda i samostan. Taj otocic izabere on radi zgodnog smjestaja, a i radi zgrada na njemu, za svoje uporiste, te otud pozva Korculane, da mu se pokore. Ivan Dakon, mletacki suvremeni ljetopisac, koji opisuje ove dogadaje, spominje samo stanovnike Korcule, a ne govori o njihovu gradu. Ipak okolnost, da je Orseolo dojedrio bas u kanal, na kojem lezi danasnji grad, i izabrao kao svoje uporiste zgodni otocic okrenut prema njemu, daje nam prava zakljucivati, da se grad nalazio na danasnjem svojem mjestu; razumljivo je naime, da je zavojevacka tendencija Orseolova morala teziti bas na to, da osvoji njihov grad. Buduci da se Korculani ne odazvase njegovu1 pozivu na pokornost, on silom zauzme Korculu, te se nakon toga uputi na Lastovo-, gdje se vodila ogorcena borba oko lastovskoga grada. Svladavsi ga, vrati se na otok Majsan, i tu mu dode poslanstvo grada Dubrovnika, na celu sa biskupom, koje mu se pokloni i polozi prisegu.23 Iza toga se vrati duzd slavom ovjencan natrag u Veneciju.
       23	Ivan Dakon ima ovaj tekst: Eis definitis, ad alios illius regionis sub-iugandos gressum tendere cepit. Apud sancti Maximi ecclesiam ospicium dum voluisset, Curzule insule habitatores suis recusantes parere iussionibus, valida manu adquisivit sueque potestati subiugavit.« Onda govori o zauzecu Lastova, pak dalje nastavlja: »Quo peracto, victor princeps sancti Maximi aecclesiam reciprocavit. Illic Ragusiensis archiepiscopus cum suis conveniens, eidem principi sacramenta omnes facientes, obsequia multa detulerunt.« To Dakonovo pripovijedanje preuzeo je u svoju kroniku i Andrija Dandolo. Kult sv. Maksima bio je rasiren u naSim stranama, tako u selu Kurilu kraj Dubrovnika (Jirecek: »Die Romanen« p. 53) i u Poljicima povrh Jesenica (Bulic: »La cattedra di avorio di san Massimiano, arcivescovo di Ravenna e Massimo arcivescovo di Salona«, Bulletino di archeologia e storia dalmata; »Pridodatak dalmatinskoj toponomastici«, Vjesnik za arheologiju i povijest dalmtinsku XXXXV p. 200; »Ekskurs o crkvi sv. Maksima u Jesenicama Poljica«, dnevnik Hrvatska Straba br. 146 g. VI. 1934). Dva solinska nadbiskupa zovu se imenom Maksim. U XV. vijeku imamo doku-menata, koji ovaj ÌSkolj nazivaju »Sutmacas«, dakle Sutmakas, ali u nijednom dokumentu korculanskom, koji su brojni za XIV. i XV. stoljece, ne spominje se tu viì>e crkva, a niti kakav samostan, pace korculanska opcina daje taj kao i ostale ì>kolje u zakup radi ispase stoke. Bulic veli, da sv. Maksima povrh Poljica seljaci zovu Sukmasim ili Sukmas. Daljim mijenjanjem rijeci Sutmakas doslo se do danasnjeg naziva Majsan za spomenuti otocic. U Korculi je dosta rasireno miìSljenje, da je tu uz crkvu bio negda i samostan. To je misljenje valjda stara tradicija; moida je nastalo na temelju nekih rusevina, a neìSto i krivim tumacenjem teksta. Neki tumace tekst na svoj nacin tvrdeci, da ono »ospicium dum voluisset« znacii, da se duzd htio docepati hospicija, ali hospicium u ovom kontekstu znaci: konak, skloniste. Dakle iz samog se teksta ne moie zakljuciti, da je tu govor o hospiciju ili iak samostanu, ali iz drugih okolnosti postoji ta vjerojatnost. Obicaj je bio na osamljenim, i vrlo malenim otocicima, osnivati samostan. Tako bijahu benediktinski samostan na ostrvu Mrknu kraj Cavtata i na jos manjem otocicu Supetru kraj istoga grada, a poznat je Sv. Andrija in