32 pelago na dubrovackoj pucini. Majsan je najveci u skupini onih, koji se nalaze do njega, a to su Lucnjak, Velike Stupe, Male Stupe, Kamenik, Gojak i dva otoiica Sestrica; ima i zgodnu uvalu sa zapadne strane, koja je doduse izlozena zapadnim i sjeverozapadnim vjetrovima, ali je zato dobro zasticena od jugo-istocnjaka, koji ovdje cesto duva. Kad je duzd Orseolo izabrao ovu tocku kao svoje uporiste i odmoriiSte, na koje se opet poslije pokorenja Lastova vratio, i tu mu cak doslo dubrovacko poslanstvo, onda je posve vjerojatno, da je osim crkve ;nogla tu biti i koja druga zgrada i to samostanska ili bar stan kakvog poboinog pustinjaka. Ako je tu bio samostan, to je mogao u to doba u nasim stranama biti samo benediktinski. Grgo Novak (u djelu »Slaveni i Venecija«) drzi, da je tu bio samostan, a Fabijanii (u djelu »Storia dei fratti minori dai primordi della loro istituzione in Dalmazia e Bossina fino ai giorni nostri«) tumaceci tekst, kao da je govor o samostanu, pogresno stavlja taj samostan na Badiju i zove ga benediktinskim. U onoj zapadnoj uvali ima ostataka zidova i cak rusevina jedne presvo-dene prostorije, ali osim ostataka te prostorije, koja je nesto visa i slobodna, sve je ostalo tako nisko i pokriveno grmljem, da nikako nijesam mogao, pre-gledajuci te rusevine, doci do zakljucka, kakav je bio tloris zgrada. Na vrhu otocica nalazi se u rusevinama prilicno visoka cetverokutna prostorija. Trebalo bi bar sasjeci ili spaliti grmlje, da se rusevine u uvali bolje raspoznadu, a bilo bi vrlo dobro preduzeti iskopavanja, kojih bi rezultat bio sigurno taj, da bi se mogia stvoriti slika o tlorisu zdanja, a eventualno bi se nasao i kakav natpis ili koji arhitektonski i ukrasni fragment. Oko rusevina nalaze se komadici amfora. Dosad se tu nije iskopavalo, vec je otocic bio samo od raznih istra-zivaca pomno pretrazen. O Majsanu je pisao Jirecek u svojem djelu: »Das christliche Element in der topographischen Nomenclatur der Balkanländer« (Sitzungsberichte der kaiserlichen Akademie der Wissenschaften. Philosophisch-historische Classe CXXXVI Band. Jahrgang 1897). Jirecek pise, da mu je g. Vid Vukasovic dao podatke o samom lokalitetu. Prema tim podacima i Jirecek veli, da se nalaze temelji male crkve i jednog samostana, a na vrhu otocica ostaci zgrade valjda novijeg vre-mena; donosi u biljesci i Vukasovicevo mnijenje o starosti crkve, koji kaze, da crkva moze potjecati iz VIII. stoljeca, ali mozda je jos starija. Inace sam Jirecek izrice ovo svoje mnijenje: »In der ersten genaueren Feldzuggeschichte aus diesem Gebiet, in der Beschreibung des Zuges des Dogen Peter II. Orseolo im Jahre 1000 von Diaconus Joanes, wird bei der Unterwerfung der Insel Curzola und Lagosta als Hauptquartier erwähnt eine Sancii Maximi ecclesìa. Dies ist um so bemerkenswerther, weil die grossen Insel des mittleren Dalmatiens damals den Narentaner gehörten, welche länger als ihre Nachbarn bei dem Heidenthum ausgeharrt haben. Man kann annehmen, dass dies eine altchristliche Kirche der spätrömischen Zeit war, welche als wichtiger Platz den Seefahrern stets bekannt blieb.« Bulic se pozabavio Majsanom u gore spomenutim radnjama i jos u clancima: »Biskupska katedra od bjelokosti u Ravenni i Dalmaciji« i »O crkvi sv. Maksima na ostrvu Majsan kod Koriule« (oba u Hrvatskoj Straii br. 146. g. VI-134). U clanku talijanski napisanom Bulic, takoder na temelju poslanih informacija, veli: »Lo scoglietto è alto verso Sud-Owest dal livello del mare 30 m e su questo punto si osservano ancora avanzi di muri alti 1.5 m, edifizi quadrangolari a foggia di torre, aventi per lato circa 15 m. Lungo la costa ponentale di questo scoglietto si osservano macerie di pietre sparse e su queste frammenti di embrici, di tegoli, di vasi fittili ecc.« U posebnom clanku o Majsanu, na temelju vlastitih opazanja i izvjestaja poslanog mu od dra. Mirka Versalovica, kaie on izmedu ostalog i ovo: »Tri su tacke na ovom otocicu, u kojim se opaza starinskih rusevina, ai to su u mjestu zvanom Lucica, na sjevero-zapadnome dijelu otocica, pak na sjeveroistoku, i na juznomu dijelu, u mjestu zvanom Strazarnica. U Lucici se opaza neka zgrada, koje se krov srusio, te u istoj leìi, a bila je posvodena. U svodu su opeke rimske, a medu ovima sloj klaka priliìino debeo. Opeke su rimske, a zgrada reci bi da je sredovjecna; ali bi mogia biti rimska. Pri kopanju naokolo reci bi, da je jedan grob u klaku, a naokolo