«3
izakljucuje jednoglasno, da korculanski knez nema nikakvog prava na otok Mljet; prema privilegijima srpske kraljevine, potvrdenima od pape, i sudeci po davnom posjedovanju otoka Mljeta, on pripada samostanu sv. Marije na istom otoku. Radi toga jednoglasno predlazu, da se korculanskom knezu nalozi u pitanju otoka Mljeta potpuni muk, tako da ne smije pod prijetnjom globe od 100 libara grosa prisvajati taj otok i ikoga u tom smetati; ne smije o toj stvari uopce nikome nista pisati na stetu samostana i dubrovacke opcine; to pitanje ne smije vise na nikakav nacin pokretati, vec mora pustiti samostan u mirnom uzivanju tog otoka. Ako pak ima u necemu drugome jedna strana od druge nesto traziti ili protiv nje postupati, ima se ta stvar raspraviti jedino pred mletackom vladom, a nikako drukcije; tko uradi naprotiv, placa globu od iooo malih libara; treba naime svaki predmet smetnje i skandala izmedu njih biti uklonjen. Taj je prijedlog primljen u senatu vecinom od 49 glasova, a tu je odluku predao dva dana kasnije, 20. ozujka, notar Jacobellus Venerio knezu Ivanu i naredio mu, da se nje mora strogo drzati. Ovaj zakljucak senata priopcio je mletacki duzd Dubrovcanima posebnim pismom od 8. travnja g. 1338.42 Vidimo dakle iz svega toga ocito, kako se Dubrovcani mijesaju u prilike otoka Mljeta i kako se iskazuju kao branici samostana sv. Marije. Kasnije je Mljet dolazio sve vise pod vlast Dubrovcana, te su oni njime pocetkom XV. vijeka potpuno zavladali.
     Spor izmedu Dubrovcana i korculanskog biskupa radi Ston-skog rata. Malo smo se prije pozabavili sporom izmedu Dubrovcana i korculanskog kneza radi otoka Mljeta. Proslo je maio godina od toga vremena, kad li se dubrovacka opcina zakvacila s korcu-lanskim biskupom. G. 1342.—1343. biskup Marin dosao je u sukob s Dubrovcanima radi jurisdikcije nad Stonskim ratom, koji je g. 1333. potpao pod dubrovacku vlast. Dubrovacka je republika kupila Rat od bosanskog bana Stefana Kotromanica i srpskog kralja Dulana, buduci da su oba svojatala taj poluotok, pa se tako htjeli osigurati na obje strane. Dubrovcani su morali g. 1334- pristati na Dusanov zahtjev, da moze boraviti u Stonu i srpski pop i da moze
12	O ovom drugom sukobu Ljubic: Listine II, p. 14, 25—26. Pismo od
 S. travnja, pisano na pergameni, dosta osteceno, cuva se u dubrovackom arhivu medu Acta sanctae Mariae maioris.