2z6
     Confirmatio et augmentatio statutorum civitatis ac insulae Curzulae, tempore Marsilij Georgij comitis facta.
     Zatim odmah imamo ovu recfenicu:
     Sancti spiritus adsit nobis gratia. Anno domini MCCLXV. Indictione VIII. die XIII. intrante mensis aprilis.
     Tekst poCinje pjesmom, u kojoj se opisuju djela Marsilija Zorzi. Iza pjesme se nalazi ugovor izmedu Marsilija Zorzi i Kor-cSulana, u kojem KorcSulani priznaju njega svojim knezom. Iza ugo-vora dolazi sam Statut, koji nije u originalu razdijeljen na poglavlja, vec ga je njegov izdavac Hanel razdijelio na 53 poglavlja. Tokom
historico-juridica Slavorum meridionalium. Stariju redakciju izdao je Hanel na osnovi Ljubiceva prijepisa i Hormayrova izdanja, a noviju na osnovi Kaporova kodeksa i mletackog izdanja.
      Spomenut cu neka djela, koja su se pozabavila korculanskim statutom. Dr. Gustav Wenzel: Beiträge zur Quellenkunde der dalmatinischen Rechtsgeschichte im Mittelalter (Archiv für Kunde österreichischer Geschichts-Quellen, 1849 p. 1—76, 1850 p. 509—581, 1851 p. 361—422; u prvom dijelu bavi se pisac statutom mljetskim i lastovskim, a Korculu spominje samo mimogred, dok je drugi i treii posvecen iskljucivo pravnom zivotu na Korculi). V. 1.: Regime e Statuto municipale di Curzola (Osservatore dalmato g. 1851 u vi?e brojeva). Hanel je u uvodu svog izdanja pisao o statutu, a sa bibliografskog gledista njime se pozabavio dr. Ivan Strohal u djelu: Statuti primorskih gradova i opiina. Bibliografiüki nacrt. Zagreb 1911. U posljednje doba napisao je ruski pravni historik A. V. Solovjev raspravu o koriulanskom statutu pod naslovom /JpeBH'feBiuiH c/aeö.iMK'b K>r03<ina..iHbix'b CjiaBaHT> (izai>lo uTpyAbi tV.Ob'fesfla PycKHxi» AK;iaeMimec>o'XT> OpranHaaivü 3a rnammeü. Hacrs 1. godine 1929 )
      Solovjev se je ponovo osvrnuo na koriulanski Statut na str. III. uvoda u izdanju dubrovackog Liber Omnium Reformationum civitatis (Istorisko-pravni spomenici knjiga I, Srpske kraljevske akademije, Beograd 1936). Ostoic u svojem Compendio spominje rukopisno djelo franjevca Marina Grego (1721. do 1791.) La critica allo Statuto curzolano, ali na zalost do njega nijesam mogao doci. Osim ovih djela, koja su iskljuüivo, ili bar pojedina njihova poglavlja, posvecena korüulanskom statutu, o njemu se pisalo poneäto i u ostalim raznim ¿laricima i djelima o Korculi, a izvjesnu su mu paznju posvetili razni ucenjaci u svojim djelima o dalmatinskoj pravnoj povijesti i pojedinim njezinim po-druijima. Tako se dosta njim pozabavio Alexander von Reutz u djelu Verfassung und Rechts-Zustand der dalmatinischen Küsten-Städte und Inseln im Mittel-Alter. Dorpat 1841. Cesto ga spominje i citira i Vladimir Mazuranic u svojim Prinosima za hrvatski pravno-povjestni rjecnik. Razne njegove odredbe spominje
i dr. Fr. Madirazza u djelu Storia e costituzione dei comuni dalmati, Split 1911. Nekoliko zanimljivih opazaka o njemu iznijeli su V. Bogisii i K. Jireüek u uvodu Akademijina izdanja dubrovaükog statuta (Zagreb 1904 na str. XXI i XXII) i Karlo Kadlec u uvodu Akademijina izdanja brackog statuta (Zagreb 1926 na str. VIII—X, XII). O nasljednom pravu u korciulanskom statutu pisao je dr. Fr. Spevec u raspravi Oporuka u statutu koriulanskom i spljetskom (Mjesecnik pravnickog drustva u Zagrebu XV — g. 1889). I Suflaj se u svojem djelu Die dalmatinische Privaturkunde (Sitzungsberichte der kaiserlichen Akademie der Wissenschaften. Philosophisch-historische Klasse CXLVII. Band) takoder na nekim mjestima osvrce na korüulanski Statut. U ovoj biljeki spo-menuo sam najvaznija djela, kojima sam se posluzio. Ima inace i dosta drugih djela o dalmatinskoj i uop<ie hrvatskoj pravnoj povijesti, do kojih nijesam mogao doci, a koja bi mi mozda bila dobro posluzila.