3*5
biskupa, da taikvo svecenikovo ponasanje ne ostane bez kazne i da se kazni drugima za primjer. Sveóenik Ivan, pozvan od sakristana, pri-stupi pred biskupa i prizna, da je rekao uvredljive rijeii, ali ne toliko,. kojiko ga optuzuju. Prema izjavama svjedoka, rekao im je svecenik Ivan, da su u zao cias postali suci i svojim upravljanjem upropastili Korculu; zaprijetio im je, da ubuduce ne ce imati vise tu vlast, a on ce biti jedan od onih, koji ce protiv toga listati i uzeti im vlast, jer su mladi suci upropastili Korculu; za kneza je rekao: »... et comes contra consuetudinem vadit ad libitum et non potest transire antiquam slatinam«. Knez je iste godine 1418. tuzio u mjesecu kolovozu dva svecenika, don Antun a i don Augustina, radi uvrede rijecima, a prvog jos i radi tvornog napadaja. Prema tuzbi, koja je zabiljezena, knez je jednom pozvao don Ivana Radinovica, da mu vrati »aliquam tonariam«, inace ce ga dati zatvoriti, a na to je don Antun kazao: »Ti ga ne mozes metnuti u zatvor, ti lazes kao pas«. Zatim je isti don Anton uhvatio kneza za grlo i kazao mu k tomer »Ti si otisao u strahu iz Sibenika i tako ces ici iz Korcuie.« U listo-padu 1418. u prisutnosti kneza i suca Greka dogodilo se, da su se svecenik don Antun i svjetovnjak Andrija toliko posvadili na gradskom trgu te su, istrgnuvsi maceve, navalili s njima jedan na drugoga tako, da je svecenik bio udaren u desnu ruku te je nastao-izljev krvi. Radi toga su osudeni jedan i drugi novcanom globom,
i	to don Antun za petnaest, a Andrija za deset perpera.
     Slika, koju smo dobili iz ovih nekoliko spomenutih izvora o zivotu svecenstva, dosta je uistinu tamna i nepovoljna. Crpli smo' jc iz odredaba biskupa Ivana iz, Krka, iz sudbenib knjiga, iz jednog poglavlja zbirke reformacija i iz nekih notarijalnih knjiga. Ako u/memo cijelo doba, otkad se krscanstvo javilo na otoku Korcuii,. ti su izvori oskudni, i ovi, koje imamo, daju nam sliku o jednom razmjerno kratkom vremenu. Ova slika, kakvu smo mi dobili, vazi uglavnom od vremena oko sredine XIV. vijeka, koliko to mozemo iz izvora zakljuciti. Ako uzmemo inace u obzir tadasnje stanje katolicke crkve, nastalo padom autoriteta papinstva radi boravka papà u Avignonu i kasnije radi raskola u samoj crkvi, to onda nije cudo, da su se te opce prilike odrazile na Korculi. Sacuvani izvori s obzirom i na ograniceno vrijeme i na njihov sastav daju nam samo jednostranu sliku. Na zalost nijesu se sacuvali nikakvi pravi crkveni spisi, te ni korculanski biskupski arhiv za ovo doba do g. 1420. nije sacuvao nista, a bez sumnje on bi dao potpuniju