ii4
shizmatici. Dubrovéani su stanovnike Rata priveli u katolicku crkvu, no ti stanovnici. tvrde, da nijesu nikada od svojih dobara davali desetine i da prema tome uskracuju davati ih Ivanu; dubrovacka opcina, koje su stanovnici stekli mnoga imanj a na Ratu, pripravna je obavezati se i davati stonskom biskupu za izvjesno vrijeme 100 dukata godisnje namjesto desetina, koje bi biskup ustupio dubro-vaèkoj opcini; biskup je Ivan s tim sporazumom zadovoljan i za-molio je cak trebinjskog biskupa, da to odobri. Medutim je vec bio urnro Gregorije XI., a naslijedio ga je Urban VI., koji g. 1378. odgovara trebinjskom biskupu na ovaj izvjestaj, u kojem odobrava, da se udovolji zelji Dubrovcana i molbi biskupa Ivana, prema cemu ima biskup primati kroz vrijeme od 29 godina izvjesnu svotu novaca od dubrovacke opcine namjesto desetina, koje ustupa dubrovackoj opcini, racunajuci od datuma ovog pisma.31 Principijalni je sporazum
o	daljim desetinama bio dakle postignut, ali formalni ugovor izrnedu Dubrovcana i biskupa o toj stvari nije bio jos sklopljen, jer je sta-jalo joi> otvoreno pitanje, Sto ce biti s onim desetinama, koje su dosad stanovnici Stonskog rata morali placati, a uistinu ih nijesu placali. To je otvoreno pitanje prijecilo, a donekle i ugrozavalo stvaranje konacnog sporazuma. U vezi s time sigurno je tada bio biskup Ivan u dogovaranju s Dubrovcanima, i na to se po svoj prilici odnosi njegovo pismo, o kojem se 19. travnja 1379. raspravljalo u dubro-vaékom vijecu umoljenih. Ne kaze se, o cemu pismo radi. Bi od-luceno, da se izaberu tri providnika, koji ce ispitati pismo i o njemu se baviti. U malom su vijecu bili u tu svrhu izabrani Ivan de Grede, Marin Junijev de Menze i Luka de Bona.32
      Kako su tekla pregovaranja, nije nam poznato, ali se iz svega vidi, da do konacnog sporazuma nije mogio jos doci, te su se pregovaranja nastavila i slijedecih godina. Korculanski je biskup za vrijeme tih pregovaranja bio predao Dubrovcanima razna pisma i dokumente, koji se odnose na taj spor oko Stona. Dubrovacko vijece umoljenih 29. kolovoza 1381. zakljucuje, da se uputi pismeni poziv biskupu, da izvoli doci u Dubrovnik; u tom pismu treba istaknuti, da ce mu vratiti ona pisma i dokumente, koje imaju kod sebe, da ce piatiti putne troskove, te ce se s njime nagoditi onako, kako ce
       31	Farlati-Coleù VI, p. 334. Isprava se nalazi sada u dubrovaikom arhivu u Acta sanctae Mariae maioris. U najnovije vrijeme Campana je u Codex diplo-maticus XV, p. 416.
      32	Monumenta Ragusina IV, p. 208.