38
nesredene prilike u dukljanskoj drzavi i kako je Zahumlje za vrijeme tih borba otpalo.6 Nije stoga nikakvo cudo, ako je u takvim prilikama jedan periferni dio te drzave, kao sto je otok Korcula,. bio izgubljen bas u doba tih najzescih borba. Korcula tada dode pod mletacku vlast.
     Vlast mletacke obitelji Zorzi. Prema pisanju nekih mletackih kronicara, koje za ovu stvar mozemo smatrati pouzdanim, mletacki piemie Popone Zorzi potkraj vlade duzda Domenika Michieli, i to u vrijeme izmedu g. 1125.—1129., osvoji svojim sredstvima grad
i	otok Korculu i stoga je primi od duzda kao leno mletacke republike.7 To je pripovijedanje to pouzdanije, sto za susjedni
      6	Pri ovome drzao sam se. Sisiceva izlaganja dukljanske povijesti u nje-govu izdanju Popa Dukljanina. I pri daljera pripovijedanju dukljanske, za-humske i raske historije u XII. stoljecu drzim se Sisica.
7	Mletacka kronika nazvana Chronicon Anonymura Marcianum lat. X,
137 iz XIV. stolje<ia veli: »... et nota quod eodem tempore quidam nobilis dominus Peponus Georgius cum magno exercitu ex sua pecunia soluto viriliter cepit Curzolam, que civitatis in perpetuo debet esse sub iugo et dominio Georgiorum et vadit comitatus de herede in heredem«. Kronika Petra Dolfina iz XV. stoljeca pise: »... a questo tempo misier Pepon Giorgio, nobele de Venetia, con gran esercito pagato de suò denari viriliter prexe isola di Curzola con la terra, la qual in perpetuo die esser sotto el giugo da ca’ Zorzi, e vanno conti di herede in herede.« Nazalost ove kronike, koji, ukoliko je meni poznato, nijesu joS izdane, nijesam vidio u originalu, vec su mi ovi citati poznati iz biljezaka, kojima je Giovanni Monticolo popratio svoje izdanje djela Le vite dei dogi di Marin Sanudo (u novom izdanju Muratorija). Monticolo tocno primjecuje, da je Pietro Dolfin doslovce preveo ovo mjesto iz Chron. Lat. Marc. X. I Marino Sanudo nam o tomi govori ovako: »L’ ixola e cità di Curzola per uno Pepon Zorzi Venitiam nobele fu conquistada con exercito fato di soi danari, et per il doxe fo lassata a lui e soi successori«. Taj dogadaj Sanudo biljezi izmedu g. 1125.—1129. Monticolo i o Sanudu primjecuje, da je on to preuzeo iz jedne ili druge od onih dviju gore spomenutih kronika, koje su mu bile obadvije poznate. Ova vlast Zorzija nad Korculom prestaje oko g. 1180., ali kako cemo kasnije vidjeti, Zorzi su ponovo, dakako opet kao mletacki feudalci, zavladali Koriulom 1254., i tada njihova vlast potraja sve do zadarskog mira sklopljenog g. 1358. Taj dugi prekid njihove vlasti od g. 1180. do 1254. ovi kroniiari ili ne znaju ili ne uzimaju u obzir, kad vele: »et vadit commitatus de herede in heredem«, »e vanno conti di herede in herede«, »et per il doxe fo lassata a lui e soi successori«. Monticolo zatim dalje navodi citate dviju mletackih kronika, koje govore o pocetku vlasti Zorzija
1254., te bazirajuci se na njima i na Wenzelovu djelu o korculanskom statutu veli:
»La signoria de Zorzi su Curzola, cominciò molto dopo di quanto qui attestano
il Sanudo e le sue fonti; essa cominciò con Marsilio Zorzi nel principio della seconda mettà del secolo XIII.« Mislim ipak, da Monticolo ovdje nema pravo
i	da su nam podaci Sanuda i njegovih izvora tocni ,jer treba dobro razlikovati dvije dominacije Zorza nad Korculom, jednu u XII. vijeku i drugu od g.
1	54-—13S8. O onim mletackim kronikama i Sanudu vidi Kretschmeyer: »Geschichte von Venedig« I, p. 393—394 i II, p. 541—542. Zanimljiv je, ali i netocan, slijed vlasti, kako ga donosi Paulini, a po njemu i Ostojié za ovo razdoblje. Po Pauliniju mletacka je vlast trajala poslije ekspedicije Orseolove