289
      Vazan je izvozni predmet bilo drvo, koje se takoder dosta izvozilo u Dubrovnik. Pod kojim uvjetima i na koji se nacin dozvoljava sjeca i izvoz drva strancima, o tom smo govorili u poglavlju o sumarstvu. Sad mozemo spomenuti, da je dubrovacko maio vijece 5. srpnja 1379. odredilo, da nijedan stanovnik dubro-vacke republike ne smije ici na sjecu drva u Korculu bez dozvole istog malog vijeca. Drvo se sjeklo kao gorivni i gradevni materijal. Ono je bilo vazno u Korculi za brodograditeljski obrt, a upo-trebljavalo se i za pravljenje vapnenicà (klaciina). Uza svu veliku kolicinu drveta u Korculi imamo slucaj, da kamenar Ivan Antunov iz Vienne g. 1390. uvozi drvo iz Mljeta i Hvara. Zanimljivo je i to, da g. 1360. dopusta dubrovacko maio vijece, da se za crkvu sv. Vlaha u Korculi izveze iz Dubrovnika drvenog materijala. Mozda je to bila kakva specijalna vrsta.
      Vazan proizvod, koji se dobivao iz drveta, bila je paklina, koja bijase predmet unutrasnje i izvanjske trgovine, a sluzila je i za brodogradnju.
      Kazali smo, od koje je velike vaznosti bilo stocarstvo u eko-nomiji otoka Korcule. Ocekivali bismo dakle, da je morala postojati i trgovina stokom i stocarskim proizvodima. Ipak o tom nema mnogo spomena u arhivskim knjigama. Navodi se g. 1385. izvoz skopaca, a jednom su prilikom poslani magarci na prodaju u Stonski rat. Katkad se cak uvozila u grad Korculu stoka za klanje sa suprotne peljeske strane.
      Od stocarskih je proizvoda najvazniji sir, koji se izvozio. Tako se u travnju g. 1319. i u veljaci 1329. spominje izvoz korcu-lanskog sira u Dubrovnik. Izmedu ostalog spominjemo, kako g. 1383. korculanski vikar Ivan de Fumatis Zadranin dobavlja dva puta sir za Senj (u svibnju i lipnju). Isti vikar iste godine u mjesecu lipnju sklapa ugovor s dva trgovca iz Venecije, prema kojemu ova dvojica daju 9000 libara sira, a vikar isto toliko, i krcaju u ladu trgovca Paskvala (jednog od njih) u svrhu zajednickog trgovanja; s ovom kolicinom sira imaju poci u luke Napuljskog kraljevstva i tamo ga prodavati; poslije izvrsene prodaje moraju se vratiti u Korculu i dati vikaru njegov dio dobitka. Poslije je izasla zabrana prodaje sira na veliko strancima, a bilo je dopusteno prodati im samo jedan komad za vlastitu porabu. Ova je zabrana uvedena i kao poglavlje 38. u zbirku reformacija. Kad je izdana, nije nazna-ceno, ali je sigurno postojala vec prije sijecnja g. 1405., buduci da Djela 36	iq