229
biti izmiSljena, kako to tvrdi Solovjev, premda nije nigdje zapisana u starijoj redakciji. SastavljaCi novije redakcije nasli su mozda kakav stariji zapis, gdje se veli o prvobitnom statuto, da je donesep g. 1214., i to zabiljeiili takoder na £elu ove nove redakcije.
     Da progovorimo nesto o kasnijoj redakciji statuta! Ona je razdijeljena na poglavlja i u rukopisnom kodeksu Kaporove knjiz-nice. To je jedini dosad poznati saéuvani kodeks kasnije redakcije. Sigurno ih je nekad bilo vile, pa je po jednom od njih i stampan korculanski statot g. 1643. u Veneciji. Da nije Kaporov kodeks sluzio kao predlozak u Veneciji Stampanog statuta, vidi se iz toga, Sto je u Kaporovu kodeksu ponesto izostavljeno, sto se nalazi u Stampanom kodeksu. Kad govorimo dakle ovdje o kasnijoj redakciji, misiimo na cijeli njezin tekst.
      Dok prema Hanelovoj razdiobi u starijoj redakciji od g. 1265. ima J3 poglavlja, u njezinu dodatku od g. 1271. dvadeset, dakle skupa 73 poglavlja, u ovoj kasnijoj ima ih 157. Ako pomnije uspo-redimo obje redakcije, vidjet cemo, da je gradivo kasnije redakcije, sadrzano u poglavljima 1—57, zapravo onaj statot, potvrden g. 126$. od Marsilija Zorzi, a ovdje samo nesto izmijenjen i dopunjen; tako isto gradivo onih 20 poglavlja dodatka sadrzano je u poglavljima 58—69 kasnije redakcije. Kako vidimo, g. 1271. bio je statut popunjen, a onda se i dalje s vremenom popunjavao i mijenjao. Zakonodavna vlast bijaSe u Korculi veliko vijece. Ono je tijekom vremena stvaralo razne zakljucke, nazvane reformacije, kojima su se nadopunjavale, mijenjale pa i ukidale razne odredbe statuta, a zapisivani su bili najprije u zapisnicima velikog vijeca. Poslije su te zakonodavne zakljucke prenosili u statot, te je tako statut s vremenom dobivao drukciji oblik, uz promjene starijih poglavlja u nj su se umetala i njemu dodavala nova poglavlja, a neka izostavljala, te su poglavlja dobivala takoder novu numeraciju i statot tako novu redakciju. Konacna redakcija obavljena je u XV. stoljecu. Tako znamo, da je g. 1389. postojala redakcija, koja je imala poglavlje »de uxore viduata« kao 40. po redu, dok je u starijoj redakciji bilo to 38., a u konacnoj 42. poglavlje.6 G. 1415. bila su kao poglavlja 135. i 136. ona, koja su u konacnoj redakciji oznacena kao 124. i i2j.9 Starija redakcija imala je poglavlje »de victualibus«
5	Za ovo saznajemo iz jedne arhivske knjige korculanskog arhiva.
      6	Za ovo saznajemo iz pisma pisanog kralju Zigmundu sa strane Dubrov-¿ana 6. studenoga 1415. (u dubrovackim Lettere e commissioni di Levante).