214
culani imahu snage da silom svrgnu dubrovacko gospodstvo. U svojoj borbi dakle jedni i drugi potraziìSe drukcije metode.
     Sluzbeni dokumenti dubrovacke republike prikazuju Kor-¿ulane tvrdoglavcima, izdajnicima, nevjernicima i neotesancima. S druge strane znamo i to, kako su se Korculani tuzili kralju 2igmundu, da ih Dubrovcani drze u velikoj strogosti i da s njima vladaju zio i tiranski; pri dolasku u Dubrovnik kaza im Ladislav Jake, doduse kao svoju tvrdnju, a ne u ime kraljevo, da je kraljeva savjest bila potaknuta zlom i tiranskom njihovom vladom na otocima, da otme iz njihovih ruku ove otoke. Glavni uzrok korculanskog otpora sigurno je bila njihova zelja, da ostanu i dalje slobodna autonomna komuna pod direktnom vlasti kraljevom, a ne pod gospodstvom jednog susjednog grada, s kojim su podrzavali zivahne trgovacke i druge veze i s kojim su katkad bili u prija-teljskim odnosima, ali prema kojemu je ipak postojao neki anta-gonizam. Inaie Korculani su se i prije ¿esto borili protiv raznih vlastodrzaca, a za odrzanje svoje komunalne autonomije. Drugi vazni uzrok korèulanskog otpora i pravi kamen smutnje bijahu knezine. Mi smo vec u prijasnjim razglabanjima nekoliko puta vidjeli i istakli, kako te nekoc knezevske zemlje postadose opcinske, a opcina ih razdijeli medu svoje pripadnike, plemice i pucane. Dubrovcani kao kraljevi mandatari traze sad od Korculana te knezine, koje bijahu postale vlasnost pojedinaca. Naravno, taj je zahtjev prouzrokovao veliko nezadovoljstvo medu Korculanima, te ni onu vladu, koja im je htjela oduzeti te posjede, smatrahu zlom i tiranskom. Dubrovacki ljetopisac Resti ide joS i dalje te kao uzrok otpora istice, da su se Korculani bojali sudbine stanovnika Stonskog rata i Primorja, koji su bili liseni svojih zemalja i postali kmetovi dubrovacke gospode. Tako veli on, ali mi iz ostalih historijskih vrela saznajemo samo to, da su Dubrovcani trafili jedino one posjede, koji nekoc bijahu knezevski, smatrajuci onu odluku korculanskog velikog vijeca od g. 1409. kao nezakonitu. Tih je ipak bilo dosta. Inace iz suvremenih upravo obilatih izvora nigdje ne proizlazi, da bi Dubrovcani kroz kratko vrijeme svoje vladavine pokusali uciniti ono, sto su ucinili na Ratu i Stonskom primorju. Mozda je to ipak bio njihov konacni cilj, a korculanska bojazan proizlazeci iz onoga, sto su vidjeli drugdje, mogia je ipak biti opravdana.
*