283
ljiStu. Dakako bilo je opcinskih zemljiSta, na kojirna je bila naroiito zabranjena paia, a na nekim samo ograniceno dozvoljena i uz stanovite uvjete. Tako na pr. u podruiju pred gradom smjela je pasti samo stoka odredena za klaonicu. Osobito je opcina pazila, da ne bi stoka pasla u ogradenim gajevima, kojih je bilo vise na otoku. Pudari su pak imali paziti, da stoka ne prijede u polja i vinograde. Unato¿ novianim globama za te prekríaje iz sa&ivanih tuiaba pudara u korculanskom arhivu vidi se, da su ti prekrsaji bili vrlo cesti. Od stoke je bilo najvise ovaca i koza, ali i dosta krava i volova, koji su se naroiito upotrebljavali za oranje, a i konja je bilo mnogo viSe nego dañas. Spominju se dakako i magarci. Za pse se odreduje, da od daña sv. Ilije pa do svrSetka jematve stoje privezani (pogl. 92. statuta), a predvidene su kazne za vlasnike pasa, koji bi naskodili drugim zivotinjama.
      Poglavlje 128. zbirke reformacija regulira pitanje pase stra-naca. Izricito se zabranjuje pasti blago strancima na nekim polo-zajima, dok se na drugim dopusta uz prethodnu dozvolu vlade.
     Pastiri se hrvatskim jezikom nazivaju i bravari (bravarius). Poglavljem se 84. zabranjuje polsíicima, pudarima i ¿elnicima, da ne smiju primati nikakvih darova (zivotinja, vune) od pastira; to je bilo upereno protiv korupcije u svrhu, da prije spomenuti pra-vedno i savjesno vrSe svoju duznost.
     Koliko su Korculani drzali do ove privredne grane, vidi se takoder iz vrlo ostrih kazna za one, koji bi ostetili zivotinju. Tko hotimiino ubije tudeg konja ili ga tako rani, da ne moze viiíe raditi, ima se objesiti na vjesala i tako usmrtiti. Volove su manje cijenili, jer poglavlje 87. statuta odreduje: tko hotimicno ubije ili rani tudeg vola, ima mu se odsjeci desna ruka, za dva vola odsijeie se desna ruka i noga, a tek za tri vola krivea objese. Za krave i ma-garce iste su odredbe kao i za volé. Selo, gdje se dogodio zloiin, mora pronaci krivea, a ako se to ne dogodi, odstetu placa vlasniku citavo selo.
G. Surnarstvo
     Otok je Kor¿ula i sada dosta Sumovit, a joi> viSe je bio u stari je vrijeme. Ta radi svoje sumovitosti vjerojatno je i prozvan u starom vijeku od Grka Korkyra Melaina. U srednjem su vijeku sume bile u Koriuli od velike gospodarske vaznosti, a takve su ostale i do daña danasnjega. Nije dakle éudo, ako se u statutu i zbirci reformacija posvecuje priliina paznja sumama. Posebnim