238
Statut takoder isticu, da je mnogo toga primio iz dubrovackog. O brackom statutu ne govore oni nista, ali vidjesmo, da je Kadlec utvrdio, kako je hvarski Statut vrlo slican, pace u nekirn dijelovima isti s brackim. Daljom dakle dedukcijom iz Jire£ekovih i Bogisicevih tvrdnja dalo bi se zaklju&ti, da bar neke zajednicke osobine korcu-lanskog statuta s mljetskim i lastovskim kao i s hvarskim i brackim potjeciu od toga, sto su svi ti statuti crpli iz dubrovackog prava.
     Vec prije, govoreci o zgodama otoka Korcule, istaknusmo, kako je Marsilije Zorzi vladao jamacno neko vrijeme i Mljetom, ali njegova se vlast tu nije mogia ucvrstiti. Imamo sacuvanu for-mulu prisege od 30. srpnja 1256., gdje se »comitatus Curzule et Melete omnes et singuli« zaklinju na vjernost Marsiliju, a sacuvani korculanski Statut od g. 1256. imao je vaziti i za otok Mljet, jer se na nekoliko mjesta spominju odredbe, koje vrijede za grad i otoke. Mogio bi se pomisliti, da je taj pluralni oblik upotrebljen, jer se oko otoka KorcSule na mnogim mjestima nalaze mnogi otoòici, ali ako se pomnije procita cijeli tekst tih poglavlja, vidi se, da se to odnosi na citava dva velika obitavana otoka.10 Taj drugi otok moie s obzirom na poznate cinjenice biti jedino Mljet, stim vise, Sto u najnovijoj redakciji statuta toga pluralnog oblika nema, jer tada vise nema u Korculi obitelji Zorzi, pa niti kakvih aspiracija, a kamoli stvarna posjeda otoka Mljeta. Mogia bi se dakle iz te okolnosti, sto je korculanski Statut vazio pa makar i za kratko vrijeme na Mljetu, protumaciti bar poneka slicnost mljetskog i korèulanskog statuta.
      Valjanu karakteristiku korcSulanskog statuta dao je i zgodnu paralelu izmedu starije i novije redakcije povukao je ruski pravni historik Solovljev u svojoj raspravi o korculanskom statutu izasloj g. 1929. Premda ni kasnija redakcija korculanskog statuta ne pred-stavlja jedan posao potpuno sreden i sistematski ureden, tocno on opaza, da se ipak kod nje zapaza neko vece nastojanje sistemati-zacije, pri ¿emù navodi i neke primjere. Na koncu ispravno zaklju-cuje, da je ta redakcija plod slozenijih pravnih odnosaja i izvjesnog napretka juridicke misli, dakle znaci napredak na pravnom polju prema onoj prvoj. Solovjev vrlo lijepo ukazuje na to, kako je prema prvoj redakciji vlast kneza veca. On, koji drzi, da je Statut
      10	Cap. II contram salutem civitatis et insularum, homines nostrarum insuiarum; cap. XIX tarn in civitate quam in insulis; cap. XXVI propria iura hominum tam insularum quam forensium; cap. XLVI quicumque conduxerit de alia provincia extraneum hominem in civitatem vel insulas.