¡72
uvodom, u kojem je jasno izrazeno stanoviste Korèulana ovim rijeiima: »Ovo je razdioba posjeda opcine i zajednice Koriule, koji posjedi bijahu u staro vrijeme vlasnistvo pojedinih osoba istog otoka, a zatim bijahu tiranski oduzeti i zapremljeni te napokon dodoìie u vlasnistvo iste opcine kor£ulanske; ista opcina sastade se u svojem generalnom vijecu, na glas zvona i oglaSivanje glasnika, u crkvi sv. Marka u svrhu, da narocito raspravi dolje naznaceno a i druge stvari, u kojem vijecu bijahu sezdeset i dva vijecnika, te svi slozno bez ijednog protivnog glasa uvidjeie, da isti posjedi oduzeti raznim osobama istog otoka, kao sto je gore recSeno, pravedno i po pravom razlogu treba da se ponovo predadu samim Korculanima, kao ì>to mora biti po pravu; stoga bi zakljuòeno, prihvaceno i po-tvrdeno dana 16. prosaica godine 1409., indikcije druge, da dvanaest niie naznacenih plemica izvrse razdiobu istih posjeda medu sve dobre gradane i stanovnike Korcule kako plemice tako i puciane ...« Ovdje se dakako ne istiòc, tko je te zemlje pojedinim osobama tiranski oduzeo, ali mislim, da se ne varam, ako tvrdim, da se tu cilja na knezove, i to naroèito na one iz kuce Zorzi. Da je bilo pojedinih sluiajeva oduzimanja privatnih zemalja sa strane kne-zova, vrlo je vjerojatno, ali da li se generalno moie to tvrditi za sve knezevske zemlje, to ne mozemo tocno reci, jer za to, kako vec prije rekoh, nema izvora. Vec u doba dolaska Zorzija govori se o kneievskim zemljama. Nije dakle iskljuéeno, da su moida i prije njih Koriulani bili prisiljeni, da jedan dio svojih zemalja prepuste kao vrelo prihoda knezevskih.
     Od ostalih dogadaja ovog vremena treba spomenuti, kako su Dubrovèani g. 1410. nastojali poduzeti jednu akciju u pitanju ston-skih desetina. Znamo naime, kako je g. 1387. sklopljen izmedu njih i korculanskog biskupa ugovor za dvadeset i devet godina racunajuci od g. 1378., prema kojemu ce biskup mjesto stonskih desetina primati svake godine od Dubrovcana sto dukata. Oni idu sada za tim, da se to placanje produzi i preko toga roka, koji je eto vec izmakao krajem godine 1407. Veliko vijece njihovo na sjednici od 27. veljace 1410. daje knezu, malom vijecu i vijecu umoljenih ovlastenje, da isposluje od pape Aleksandra, da se to placanje produzi za duze vrijeme.123 Nista se dalje ne spominje tokom ove godine
133 Vidi o tom zapisnik dubrovatikog velikog vijeca u dubrovaikom
arhivu.