73
ponovo katolickog biskupa u Ston, ali pod uvjetom, da mu oni plate izvjesnu svotu. Dubrovcani to odbise. Po svoj prilici, bi-skupska stolica u Stomi, radi premalenog broja katolika i opasnosti od patarena, nije bila popunjavana kroz dugo vrijeme, a to vidimo i iz pisama pape Martina IV. g. 1284. i Honorija IV. g. 1286. dubrovackom nadbiskupu, u kojemu mu se nareduje, da imenuje biskupa u Stonu. Mozda je na poziv pape bio imenovan biskupom neki Petar, za kojega sumnjaju, da li je postojao, no sigurno je, da je krajem XIII. vijeka bio imenovan stonskim biskupom Ivan Crossio iz dubrovacke plemicke obitelji. Ivan Crossio sigurno nije ni stanovao u Stonu radi uzroka vec prije navedenih.19 U to su bas vrijeme zazeljeli Korculani, koji su tada bili pod hvarskom bisku-pijom, da se i u njihovu gradu podigne biskupska stolica. Korculani su poslali g. 1300. u Dubrovnik svoja dva poslanika Blaza Crnotica i Cepredu Obradica, da vode pregovore u ime opcine i kneza Marina Zorzi sa stonskim biskupom fra Ivanom Crossio, kako bi on prenio svoje biskupsko sjediste iz Stona u Korculu i tako Korcula stekla biskupa, ujedinivsi se sa stonskom biskupijom. Oni sklopise s njime ugovor pocetkom lipnja u domenikanskom samostanu. Iz teksta ugovora vidimo, da je on bio fratar, a jer se ugovor sklapa u domenikanskom samostanu, potpuno je vjerojatno, da je on bio dome-nikanac, kakovim ga smatra Farlati i Bullarium dominicanum. U ugovoru su naznaCeni uvjeti, uz koje se on prima da postane korcu-lanskim biskupom. Odmah u pocetku veli, da ce sam nastojati kod rimske stolice i preko svojih rodaka i prijatelja, da se stonska stolica prenese iz Stona u Korculu i prozove korculanskom. Ostali su uvjeti ovi: Ne ce primati desetinu, vec samo petnaesti dio, a za nadoknadu osta log dijela desetine opcina se obvezuje, da ce mu dati jedan vinograd u Lumbardi i jedno polje kod sv. Vida. Za pobiranje petnaestine ne ce imenovati zupana, vec ce nju pobirati kanonici ili
       19	Za ova; osvrt upotrebio sam Farlati-Coleti: Illyricum sacrum; Sisic: Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara p. 569—570 i njegovo izdanje Popa Dukljanina (poglavlje 5. Postanak dukljansko-barske arhiepiskopije 1 p. 219); Jirecek-Radonic: Istorija Srba (na vile mjesta); St. Stanojevic: Borba za samostalnost katolicke crkve u Nemanjicskoj Srbiji; Milas: Ston u srednjim vijekovima; Liepopili: Ston u srednjim vijekovima; Bjelovucic: Povijest polu-•otoka Peljesca; Vladimir Taljeran: Zrnca za povijest Stona; Medini: Starine dubrovacke (na, vise mjesta u Vili, poglavlju). Medini se dotice u svojoj radnji i osnutka koriulanske biskupije.