297
¿ita, da ce prenijeti iz Apulije u korculansku gradsku luku 200 salma zita; kad iito stigne u Korculu, treba on to javiti masarijima, kako bi oni tamo, veli se u ugovoru, mogli poslati barke, da preuzmu zito. Kad vec govorimo o svim vezama Dubrovnika i Korcule, spomenut cerno i slucaj, kako Stanko Kerkijanov iz Koriule u svojem testamentu, sastavljenom u Korculi u prvoj po-lovici XIV. vijeka, ostavlja deset zlatnih dukata samostanu Male brace u Dubrovniku, a isto toliko i domenikanskom u tom gradu, za mise, koje ce sluziti za upokoj njegove duse.
     I ostali neki stanovnici dubrovacke republike podrcavali su veze s Korculom. Nije nikakvo cudo, ako su najzivlji odnosi bili s onima iz Stonskog Rata i to sa stanovnicimai iz citavog poluotoka i grada Stona, ali pogotovo s onima sa suprotne obale, koju su Korculani zvali latinski Ultra (habitatores de Ultra). U Ston se costa izvozio kamen, osobito za javne radove. Stanovnici su se sa Rata takoder naseljavali na Korculi, i to ne samo u gradu, vec i po ostalom otoku, tamo se ¿enili, uzimali zemlju na obradivanje, a i kupovali je. Korculana je takoder bilo naseljeno na Stonskom Ratu. Korculani su obicavali pasti svoju stoku na tom poluotoku. G. 1336. Korculaninu Luksi bilo je oteto na Ratu 27 skopaca, te dubrovaòko malo vijece odlucuje 6. rujna, da mu se za to piati odsteta, no malo zatim, valjda u povodu ovog slucaja, a u ¿elji da se ne bi ponovio, dubrovacko veliko vijece zakljucuje 6. studenoga, da nijedan Korculanin niti kakav drugi stranac ne smije pasti stoke na Ratu; kazna ce biti gubitak stoke. Ta se odredba nije uvijek strogo postovaia. Tako je u sijecnju g. 1375. doslo iz Korcule na Rat 88 glava sitne i nekoliko glava krupne stoke. Stonski knez Mihajlo de Babalio javlja o tome u Dubrovnik i pita kneza i malo vijece za upute, sto ima da radi. Isti su Dubrovcani kasnije dopu-itali, da stoka Korculana dolazi na Rat. Kad su g. 1411. progonili Korculani dubrovacke kamenare, Dubrovcani im prijete raznim represalijama, pa im izmedu ostalog porucuju, kako ce im zabraniti, da njihova stoka dolazi na dubrovacki teritorij. Korculani su dobivali na Peljescu i zemlju na obradivanje prema agrarnim ugo-vorima. Imamo vise takvih ugovora zabiljezeno u dubrovackim Diversa cancellariae. Poglavlje 11. korculanske zbirke reformacija doduse to zabranjuie, ali ne znamo, kad je donesena ta odredba. U sijecnju g. 1344. dobiva Hranislav Budislavic iz Korcule, sta-novnik Trstenice, od jednog dubrovackog plemica pet glava krupne