predati zalog, prije nego sto primi iz kancelarije potrebne spise o tome; taj ce zalog sluziti u slucaju, ako apelirajuci stranka izgubi parnicu, za podmirenje odstete opcini i placanje troìkova protiv-niikoj stranci. Na kraju se izri&to odreduje, da nitko u parnici s vladom ne moze protiv nje podignuti apelaciju. Zaciudo u statutu ni u zbirci reformacije nije nigdje zabiljezeno, kome se ima uputiti apelacija. O tome nailazimo samo na nekoliko rijetkih podataka u sudbenim i notarijalnim knjigama koriulanskog arhiva, a za dobà dubrovacke vlasti u dubrovaèkim izvorima. U vrijeme, kad su rektori upravljali KoriSulom, imamo slucajeva, da nezadovoljna stranka pridrzava sebi pravo apeliranja na kneza i vikara, kad knez ili vikar dode u Korculu. Imamo i slucSaj, gdje nezadovoljna stranka pridrzava pravo apelacije na kneza ili zamjenika, imenovanog od njega, ali se ne veli, da ce to biti, kad knez, dotiino taj zamjenik, dode u Kor&ilu. Ne znamo iz izvora, da li je ove apelacije rje-savao sam knez, dotiino od njega imenovani zamjenik, ili kao pred-sjednik kurije skupa sa sucima. Nezadovoljna stranka mogia je takoder pridrzati pravo apeliranja na novog rektora i nove suce. Imamo paie slucaj, gdje Pjero Nikulic, nezadovoljan presudom, 15. ozujka g. 1389. izjavljuje, da apelira na kneza, doticno na njegova vikara, kad dode u Korculu, ili na buduceg rektora i nove suce; ako mu ni oni ne dadu pravo, veli, da ce apelirati na drugo mjesto. Koje je to drugo mjesto, ovdje se ne veli, ali iz drugih izvora saznajemo, da je postojalo pravo apelacije i na hrvatsko-dalmatinskog bana, te 2ak i na istog kralja. Ukoliko su se saciuvale kriminalne i civilne sudbene knjige, vidimo ipak iz njih, da su apelacije bile rijetke. Paulini, koji je proucavao korculanski arhiv
i	u njemu sigurno nalazio viSe knjiga i izvora od nas, veli takoder, da se iz raznih dokumenata saznaje, da je strankama bila dozvo-ljena apelacija na bana. U doiba dubrovacke vlasti nad Korculom upravljale su se apelacije i na dubrovaòku vladu. Ima pojedinih slucajeva u izvorima, gdje je korculansko veliko vijece ponistilo kakvu sudbenu presudu. Iz toga bi se dalo zakljucSiti, da se valjda mogio apelirati i na veliko vijece, ali je mozda to bio samo ¿in amnestije sa strane velikog vijeca. U zakucSastim pravnim pitanjima kurija je obiéavala traziti savjeta kod stranih pravnika. Tako puna kurija 9. veljace 1361. odlucuje, da se posalje sposoban glasnik k Antunu de Marostica (ili Maroscica?), sucu i eksaminatoru par-nica u gradu Zadru, da ga pita za pravniéki savjet u nekoj parnici.