5°
     Napustanje Korcule i Mljeta doslo je poslije dugotrajna ratovanja sa Stjepanom Prvovjencanim koje je Dubrovnik tako osiromasilo, da nije imao otkle da piati kneza Ivana Dandolo, te je niorao pristati na namet od 3% na robu koju uveze u Mletke.«3oc
     Frano Radic u jednoj svojoj raspravi36 veli ovo: »U starije doba srednjeg vijeka Korcula bijase dio Neretljanske oblasti, a do u drugu polovinu XIII. vijeka pripadala je zahumskim knezovima. Poslije je pao otok pod feudalno gospodstvo mletacke obitelji Zorzi...« Malo nize izricito veli, da su Zorzi oteli Korculu zahumskim knezovima.
     Teritorijalnom pripadnosti Korcule u ovo doba pozabavio se i Franjo Racki u svojoj raspravi: »Hrvatska prije XII. vieka glede na zemljisni obseg i narod«.37 Govoreci o Neretljanskoj oblasti veli on, da je tecajem XI. stoljeca prestala biti samostalnom te se je pridruzila Hrvatskoj; to vrijedi za njezino kopno i dva suprotna otoka Brac i Hvar. O Mljetu veli Racki, da je u XI. vijeku pri-padao zahumskim knezovima. To je njegovo mnijenje ispravno, iako ga potkrepljuje nekim ispravama iz XI. i XII. vijeka, za koje se kasnije dokazalo, da su falsifikati. Zatim dalje, nastavljajuci na raspravljanje o Mljetu, kaze o Korculi ovo: »Ovaj isti tecaj do-gadaja kano da u bitnosti vriedi i za drugi, ali jos veci bivsi neretljanski otok, naime Krkar (Corzula). Ovo se mnienje ne moze doduse poduprieti ispravami, osobito ne iz XI. vieka, kano sto za Mljet. Niti se ovdje osvrcem na dubrovacke pisce, koji umiedu pripoviedati, kako je Krkar sa Zahumljem presao na srpske Ne-manjice. Ali to je u vjerodostojnih spomenicih utvrdeno, da je vec veliki zupan srpski Stjepan Nemanja vladao u Zahumlju, te da je on i za taj diel svoje drzave dne 27. rujna 1186. god. ugovor s Dubrovcanima uglavio.38 Stjepana Nemanje sin prvovjencani kralj Stjepan kano gospodar ne samo Mljeta nego i Krkra daruje lokrunskom samostanu »S	«Ton'b oy KpKKp-fe ¡ipkkkrk
CKfTora KH4,a -knHHcy* h ck iionoKo.wK ao\'kom m cKiTjro CTf^ana h CKfTaro reoprH-b . . ,«39 Stoga ne moie biti sumnje, da su srpski
      35c Cod. Ili, 133. Biljeska Medinijeva.
      36	»Slavenska imena i prezimena Korifulana do konca srednjega vijeka« (Srd. g. 1906. p. 583—584).
      37	Rad Jug. akademije 56, p. 88—89.
      3S Monumenta spectantia historiam Slavor. Merid. I, 11. »Et Sciavi de Chelmania ...« Biljeska Rackoga.
       39	Miklolii: Monum. serb. p. io. Biljeska Rackoga.